Ujedinjeno Kraljevstvo i Norveška sklopile su novi obrambeni sporazum kojim će njihove mornarice provoditi zajedničke patrole usmjerene na zaštitu kritične podmorske infrastrukture i nadzor aktivnosti ruskih podmornica u sjevernom Atlantiku. Prema najavljenom okviru suradnje, angažirano bi trebalo biti trinaest ratnih brodova, uključujući i fregate koje je Norveška ranije naručila od britanske brodogradnje.
Osim zajedničkih patrola, sporazum uključuje i tehničku suradnju: britanska flota bit će opremljena norveškim protubrodskim raketama, dok će Norveška koristiti britanske fregate kao dio snažnijeg zajedničkog nadzora. Obje su vlade istaknule da sporazum odražava sigurnosne izazove koji rastu paralelno s povećanom ruskom aktivnošću na sjevernom Atlantiku.
Zašto se fokus prebacuje na podmorske kablove
Podmorski komunikacijski kablovi, koji prenose većinu globalnog internetskog i financijskog prometa, posljednjih su godina postali ključna točka obrambene politike. Sumnje u ruske pokušaje mapiranja kablova, kao i incidenti povezani s ruskim brodovima u blizini europske infrastrukture, potaknuli su države da toj temi pristupe sustavno.
Britanski izvori navode i rast broja ruskih ratnih i pomoćnih brodova u blizini britanskih voda. Povećana aktivnost ruskih podmornica dodatno je ojačala uvjerenje da je potreban čvršći obrambeni mehanizam koji može reagirati na potencijalne pokušaje sabotaže ili nadzora.
Mogući učinci na europsku sigurnosnu arhitekturu
Ovaj savez ne odnosi se samo na vojnu suradnju dviju država, već i na širi europski kontekst. Podmorski kablovi i energetske veze koje prolaze kroz sjeverne morske pravce od presudne su važnosti za digitalnu, financijsku i gospodarsku stabilnost Europe. Svaki incident na tim koridorima mogao bi imati goleme posljedice, od prekida internetskog prometa do poremećaja u financijskim sustavima.
Suradnja UK-a i Norveške time postaje model za zaštitu europske kritične infrastrukture. Ona uklapa dvije snažne pomorske tradicije u zajednički okvir koji štiti interese šireg kontinenta, čak i izvan NATO strukture, premda obje države djeluju unutar istog sigurnosnog saveza.
Rizici i otvorena pitanja
Iako je sporazum ocijenjen kao nužan i pravodobno donesen, donosi i određene dileme. Pojačano vojno prisustvo u područjima gdje se nalazi civilna infrastruktura može dovesti do dodatnih napetosti s Rusijom. Istodobno se postavlja pitanje koordinacije između vojske, operatora komunikacijskih kablova i civilnih institucija, što zahtijeva jasno definirane protokole i nadzor.
Pitanje transparentnosti također ostaje otvoreno: koliko će javnost i operatori infrastrukture imati uvid u sigurnosne mjere te hoće li se ovim modelom povećati ovisnost o vojnim strukturama u zaštiti civilnih komunikacijskih sustava.
