Europska unija pregovara sa Sjedinjenim Državama o novom sporazumu koji bi američkim vlastima mogao omogućiti pristup osjetljivim podacima iz policijskih baza diljem Europe. U središtu razgovora nalazi se program Enhanced Border Security Partnership, a Washington je njegovo prihvaćanje postavio kao uvjet za zadržavanje bezviznog režima putovanja za većinu članica EU-a.
Riječ je o potezu koji je odmah izazvao političke prijepore u Bruxellesu, gdje kritičari tvrde da SAD koristi vizni režim kao sredstvo pritiska.
Što SAD traži od Europe?
Program bi omogućio širu razmjenu sigurnosnih podataka između europskih država i američkih institucija. Među informacijama koje bi mogle biti obuhvaćene nalaze se otisci prstiju, fotografije lica i drugi biometrijski podaci iz nacionalnih policijskih sustava.
Problem je u tome što se u takvim bazama često ne nalaze samo osuđene osobe, nego i osumnjičenici, tražitelji azila ili osobe evidentirane tijekom policijskih akcija i prosvjeda.
To znači da bi podaci o nekome tko nikada nije osuđen mogli završiti u američkom sustavu granične provjere.
Zašto je EU pod pritiskom?
SAD je navodno postavio rok do 31. prosinca 2026. za sklapanje sporazuma. Ako dogovor ne bude postignut, pojedine europske zemlje mogle bi izgubiti pravo sudjelovanja u Visa Waiver programu, koji omogućuje putovanje u SAD do 90 dana bez vize.
Za većinu država članica to bi bio ozbiljan politički i gospodarski udarac, posebno za poslovna putovanja, turizam i studentske razmjene.
Zbog toga dio europskih dužnosnika smatra da Bruxelles nema mnogo manevarskog prostora.
Kritike zbog privatnosti i ljudskih prava
Protivnici sporazuma upozoravaju da bi takav model otvorio vrata rutinskom prijenosu osobnih podataka trećoj zemlji bez dovoljno snažnih zaštitnih mehanizama.
Europski nadzornik za zaštitu podataka već je upozorio da bi ovo mogao postati presedan jer bi prvi put EU u velikom opsegu dijelio osobne i biometrijske podatke za potrebe migracijske i granične kontrole druge države.
Kritičari se boje i načina na koji bi se ti podaci koristili u SAD-u, posebno u kontekstu pojačanog nadzora migranata i šire upotrebe algoritama u sigurnosnim procjenama.
Je li dogovor uopće recipročan?
Jedno od ključnih pitanja jest dobiva li EU jednaku razinu pristupa američkim podacima. Skeptici tvrde da europske zemlje imaju daleko centraliziranije policijske sustave nego SAD, pa bi Washington iz sporazuma imao veću korist.
Drugim riječima, Europa bi mogla dati više nego što dobiva zauzvrat.
Što slijedi?
Bruxelles sada mora odlučiti hoće li zaštitu privatnosti staviti ispred pogodnosti putovanja ili će pristati na kompromis kako bi građani zadržali jednostavan ulazak u SAD.
Rasprava pokazuje širi problem modernog doba: granica između sigurnosti i privatnosti postaje sve tanja, a politička cijena takvih odluka sve veća.
