Početkom 1980-ih Banco Ambrosiano bio je jedna od najvažnijih privatnih banaka u Italiji. Iza ugledne fasade, međutim, razvijala se složena mreža stranih društava, offshore kompanija i financijskih transakcija koje je bilo iznimno teško pratiti.
U središtu sustava nalazio se Roberto Calvi, predsjednik banke i jedan od najutjecajnijih talijanskih bankara svojega vremena. Njegove veze sezale su daleko izvan klasičnog bankarstva – prema Vatikanu, međunarodnim financijskim centrima i tajnoj masonskoj loži Propaganda Due, poznatijoj kao P2.
Novac koji je nestajao preko granica
Pod Calvijevim vodstvom Banco Ambrosiano razvio je mrežu društava u Luksemburgu, Švicarskoj, Panami, na Bahamima i u drugim državama. Banka Italije kasnije je taj model opisala kao namjerno neproziran, uz velik broj offshore i takozvanih duh kompanija.
Posebno važna bila je povezanost s Institutom za religijska djela (IOR), financijskom institucijom Vatikana poznatom kao Vatikanska banka. IOR je imao poslovne odnose s dijelom Ambrosianove međunarodne mreže, a njegovi su predstavnici izdavali i pisma potpore povezana s pojedinim offshore društvima.
Kada se konstrukcija počela urušavati, postalo je jasno da su obveze međunarodnog dijela grupe dosegnule iznose veće od milijarde dolara.
P2 – paralelna mreža talijanske moći
Priča je postala još ozbiljnija nakon što je 1981. otkriven popis članova tajne masonske lože Propaganda Due (P2). Među članovima se nalazio i Roberto Calvi.
P2, koju je vodio Licio Gelli, okupljala je ljude iz politike, vojske, obavještajnih struktura, poslovnog svijeta i medija. Otkriće njezina članstva izazvalo je veliki politički skandal u Italiji i dodatno usmjerilo pozornost istražitelja na poslovanje Banco Ambrosiana.
Calvi se u isto vrijeme suočavao s kaznenim postupkom zbog nezakonitog iznošenja kapitala iz Italije. Unatoč rastućim problemima, nastavio je voditi banku.
Bankar nestaje, banka se ruši
U lipnju 1982. Banco Ambrosiano našao se pred slomom. Calvi je napustio Italiju i preko nekoliko država stigao u London.
Nekoliko dana poslije, 18. lipnja 1982., njegovo tijelo pronađeno je obješeno o skelu ispod londonskog Blackfriars Bridgea. U džepovima su mu pronađeni novac te komadi cigle i kamenja.
Njegova smrt u početku je tretirana kao samoubojstvo. Kasnije forenzičke analize dovele su u pitanje takav zaključak, a talijanski istražitelji slučaj su počeli tretirati kao ubojstvo.
Suđenje bez odgovora
Više od dva desetljeća nakon Calvijeve smrti u Italiji je počelo suđenje osobama koje su tužitelji povezivali s njegovim navodnim ubojstvom. Tužiteljstvo je tvrdilo da iza smrti stoje kriminalni i financijski interesi povezani s novcem koji je prolazio kroz Calvijevu mrežu.
No 2007. godine svi optuženi oslobođeni su zbog nedostatka dokaza.
Zbog toga je potrebno razdvojiti dvije stvari: postoje ozbiljni forenzički razlozi zbog kojih se Calvijeva smrt više ne smatra jednostavnim slučajem samoubojstva, ali nikada nije pravomoćno utvrđeno tko ga je ubio niti tko je eventualno naručio njegovu smrt.
Vatikan i cijena jednog financijskog odnosa
Nakon propasti Banco Ambrosiana pod povećalom se našla i Vatikanska banka. IOR je odbacivao pravnu odgovornost za propast banke, ali je 1984. pristao sudjelovati u nagodbi s vjerovnicima s približno 244 milijuna dolara, pri čemu je Vatikan naglašavao da je riječ o dobrovoljnom doprinosu, a ne priznanju pravne odgovornosti.
Veze između IOR-a i Ambrosianove offshore mreže ipak su ostale jedan od najvažnijih elemenata cijelog skandala.
Afera koja ni nakon četrdeset godina nema završno poglavlje
Banco Ambrosiano nije bio samo bankarski slom. Bio je presjek financija, politike, tajnih organizacija i institucija koje su djelovale preko državnih granica, često izvan učinkovitog regulatornog nadzora.
Njegova propast pokazala je koliko daleko može otići financijski sustav izgrađen na netransparentnosti i složenim offshore konstrukcijama.
A Roberto Calvi ostao je najpoznatiji simbol cijele afere: bankar s vezama u samom vrhu talijanskog društva, pronađen mrtav ispod londonskog mosta upravo u trenutku kada se njegov financijski imperij raspadao.
Četiri desetljeća poslije znamo mnogo o tome kako je Banco Ambrosiano propao. Ono što još uvijek ne znamo jest tko je i zašto ugasio život čovjeka koji je znao njegove najdublje tajne.
