Godinama je temelj američke energetske politike prema Rusiji bio jednostavan: ograničiti prihode od nafte i goriva kako bi se Kremlju smanjila sposobnost financiranja rata protiv Ukrajine. Sada se ta logika našla pod pritiskom zbog jednog proizvoda koji svjetskom gospodarstvu postaje sve važniji i skuplji – dizela.
Američki predsjednik Donald Trump objavio je dogovor s Vladimirom Putinom prema kojem će Rusija odmah ponuditi više od 300.000 tona dizela američkom i svjetskom tržištu. U studenome bi trebalo stići dodatnih 500.000 tona, a potom još milijun tona.
Istodobno je američko Ministarstvo financija izdalo dozvolu koja omogućuje uvoz ruskog dizela do početka travnja 2027.
Time je politika sankcija barem privremeno podređena drugom prioritetu: spuštanju cijena goriva.
Rusija je od problema postala dio rješenja
Ironija situacije posebno je izražena jer je Washington samo nekoliko tjedana ranije pojačavao mogućnost kažnjavanja kupaca ruske energije.
Ruski energetski sektor trebao je biti izvor pritiska na Kremlj. Umjesto toga, globalni nedostatak rafinerijskih proizvoda pretvorio je ruske zalihe u robu koju tržište ponovno treba.
Dizel je ključan za kamionski prijevoz, poljoprivredu, industriju i dio sustava grijanja. Njegova cijena zato se vrlo brzo prelijeva na cijene hrane i druge robe.
U SAD-u su cijene dizela snažno porasle, dodatno opterećene poremećajima u globalnoj opskrbi i ratom s Iranom. Politički trenutak nije nevažan: izbori za Kongres održavaju se početkom studenoga, pa visoke cijene goriva predstavljaju ozbiljan problem za republikance.
Putin dobiva prihode i političku poruku
Za Rusiju dogovor ima vrijednost koja nadilazi samu prodaju nekoliko stotina tisuća tona goriva.
Ako ruski dizel ponovno legalno ulazi na američko tržište, Moskva može tvrditi da zapadna politika ekonomskog izoliranja Rusije ima granice. Kada cijena sankcija postane previsoka za zapadne potrošače, politički pritisak za njihovo ublažavanje raste.
Ukrajina upravo zato reagira vrlo oštro. Predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je da dodatni prihodi od energije omogućuju Rusiji nastavak rata. Problem za Kijev nije samo količina goriva koja će biti prodana, nego presedan prema kojem gospodarski interesi mogu početi potiskivati sankcijsku politiku.
Europa zasad ne slijedi Washington
Njemačka je odmah poručila da neće mijenjati svoj stav. Berlin ostaje pri sankcijama i najavljuje rad s europskim partnerima na dodatnim mjerama protiv Moskve.
Tako se pojavljuje novi raskorak između dvije strane Atlantika. SAD pokušava koristiti ruski dizel za smirivanje cijena, dok Europa i dalje inzistira da energetski prihodi ostaju jedan od ključnih izvora financijske snage Kremlja.
Najvažnija pouka zato nije samo da se ruski dizel vraća na tržište. Energetska kriza pokazuje koliko brzo sankcije mogu izgubiti političku čvrstoću kada počnu izravno pogađati cijene goriva, inflaciju i izbore. Rusija u takvoj situaciji više nije samo država pod sankcijama. Ponovno postaje dobavljač čija roba Zapadu treba.
