Studentski prosvjedi u Albaniji više nisu spor oko školarina, uvjeta na sveučilištima ili zapošljavanja mladih. Nakon višemjesečnih demonstracija pokret se pretvorio u najozbiljniji politički izazov premijeru Ediju Rami posljednjih godina, a njegov glavni zahtjev sada je ostavka predsjednika Vlade.
Predavanja na dijelu fakulteta u Tirani ostala su prazna dok su studenti izašli na ulice. Nezadovoljstvo skupim obrazovanjem, lošim uvjetima studiranja i slabim izgledima za zapošljavanje povezalo se sa širim osjećajem da gospodarski rast i ubrzana izgradnja glavnog grada ne donose jednaku korist svim građanima.
Luksuzna Tirana i generacija koja ne vidi budućnost
Jedna od najsnažnijih slika prosvjeda upravo je kontrast između novih luksuznih tornjeva Tirane i mladih koji tvrde da s prosječnim početnim plaćama ne mogu ni zamisliti kupnju stana.
Zbog toga je pitanje obrazovanja brzo preraslo u pitanje društvene nejednakosti, korupcije i modela razvoja zemlje. Dodatni bijes izazvao je kontroverzni turistički projekt na albanskoj obali povezan s investitorima među kojima je Jared Kushner. Protivnici projekta tvrde da simbolizira sustav u kojem atraktivna zemljišta i veliki poslovi završavaju u rukama politički i financijski moćnih.
Prosvjedi su se tijekom listopada proširili i na druge gradove, a mirne demonstracije u dijelu slučajeva zamijenili su požari, razbijanje objekata i sukobi s policijom. Do 17. listopada Reuters je izvijestio o stotinama privedenih te desecima ozlijeđenih demonstranata i policajaca.
Rama odbija otići
Premijer Rama, koji je na vlasti od 2013. i prošle je godine osvojio četvrti mandat, odbacio je zahtjev za ostavkom. Njegov je argument da se vlade mijenjaju na izborima, a ne nasiljem na ulicama.
Vlast dio nasilja pripisuje političkoj oporbi i govori o mogućem vanjskom utjecaju, dok oporbena Demokratska stranka podržava prosvjede i traži prijevremene izbore. Europska unija pozvala je na smirivanje situacije, dijalog i suzdržanost vlasti i demonstranata.
Problem za studente je i opozicija
Najzanimljiviji dio ovog pokreta ipak je činjenica da dio studenata ne vjeruje ni tradicionalnoj opoziciji.
Njihov zahtjev sve češće nije samo odlazak Rame nego promjena političke klase koja Albanijom dominira desetljećima. Upravo tu nastaje najveća nepoznanica. Prosvjed može prisiliti vlast na ustupke ili čak otvoriti pitanje prijevremenih izbora, ali bez organizirane političke alternative teško je nezadovoljstvo pretvoriti u novi model vlasti.
