
Unatoč dugogodišnjim međunarodnim sankcijama, Iran i dalje uspijeva izvoziti milijune barela nafte godišnje. Iza tog uspjeha stoji složena mreža tankera, posrednika i financijskih trikova koji Teheranu omogućuju da svoju naftu plasira na svjetska tržišta – često nezapaženo.
Prebacivanje nafte na otvorenom moru
Jedna od najčešćih metoda jest prebacivanje nafte između tankera na otvorenom moru. Brod koji polazi iz Irana prenosi teret na drugi tanker, obično u međunarodnim vodama, čime se briše trag o njegovu podrijetlu. Nakon toga drugi brod nastavlja put prema azijskim ili afričkim lukama, noseći teret koji se više ne može izravno povezati s Iranom.
Takva “brod-brod” isporuka odvija se uglavnom noću ili u područjima s ograničenim nadzorom, a često je prate i promjene registracije brodova.
Lažni identiteti i isključeni signali
Mnogi tankeri koji prevoze iransku naftu mijenjaju ime i zastavu, isključuju sustav automatske identifikacije (AIS) ili emitiraju lažne lokacije. Na taj način nadzorne službe i sateliti ne mogu pouzdano pratiti njihovo kretanje.
Postoje i slučajevi kada se brodovi registriraju pod zastavama država koje ne primjenjuju stroge kontrole, čime se dodatno otežava praćenje.
Posrednici i “papirnate” tvrtke
Iran se oslanja i na mrežu posrednika i tzv. “shell kompanija” – fiktivnih poduzeća koja služe za prikrivanje pravog vlasništva nad naftom. Nafta se često formalno prodaje preko trećih zemalja, a stvarni kupac ostaje nepoznat.
Takve operacije uključuju kompleksne financijske transakcije, često u valutama koje nisu pod izravnim nadzorom zapadnih banaka, poput kineskog juana ili ruskog rublja.
Zašto sankcije ne djeluju potpuno
Iako su sankcije službeno na snazi, njihova provedba je ograničena. Globalno tržište nafte teško je u potpunosti nadzirati – pogotovo kada države poput Kine, Indije ili Turske i dalje kupuju iransku naftu, izravno ili preko posrednika.
Osim toga, kemijski sastav iranske nafte sličan je onome iz drugih zemalja Bliskog istoka, pa je teško laboratorijski dokazati njezino podrijetlo jednom kada se pomiješa s drugim vrstama.
Nafta kao oružje politike
Iran ovim metodama ne samo da izbjegava gospodarske gubitke, nego i zadržava politički utjecaj. Izvozom nafte osigurava priljev stranih valuta, financira saveznike u regiji i održava stabilnost svoje ekonomije.
Za Zapad, to znači da sankcije – iako formalno važeće – sve više gube snagu. Iran je, zahvaljujući domišljatosti i globalnoj umreženosti, pronašao način da ostane važan igrač na svjetskom energetskom tržištu.