Vladimir Putin
Inflacija, slabljenje rublja i pad prihoda od energenata sve više ograničavaju prostor ruske vlade za financiranje rata, no proračunski mehanizmi i mobilizirana industrija i dalje pružaju Kremlju znatnu financijsku snagu. Iako su pritisci na gospodarstvo sve veći, analitičari procjenjuju da Rusija u kratkom i srednjem roku još uvijek može održavati sadašnju razinu ratne potrošnje – i to bez neposredne opasnosti od kolapsa.
Vojna potrošnja rekordna, deficit pod nadzorom
Ruski proračun za 2025. predviđa povijesno visoku razinu vojnih izdataka – oko 13,5 bilijuna rubalja, što čini više od 6 posto BDP-a. Kada se uračunaju troškovi unutarnje sigurnosti i policije, ukupni iznosi rastu na gotovo 17 bilijuna rubalja, odnosno više od 40 posto državnih rashoda. U nacrtu proračuna za 2026. taj se udio tek neznatno smanjuje, što pokazuje da rat ostaje apsolutni fiskalni prioritet.
Deficit se zasad pokriva kombinacijom domaćeg zaduživanja i povlačenja sredstava iz Nacionalnog fonda za blagostanje. Rusija ima relativno nizak javni dug i zatvoreno financijsko tržište, što vladi omogućuje zaduživanje na domaćem tržištu bez neposrednog rizika od financijske krize – ali uz sve veći pritisak na privatni sektor i rast kamatnih stopa.
Gospodarski rast usporava
Međunarodni monetarni fond procjenjuje da će rast ruskog gospodarstva 2025. pasti na svega 0,6 posto, uz inflaciju iznad ciljanih razina. Neovisni analitičari predviđaju da će u 2026. slijediti blaga recesija – pad od oko 1 do 1,4 posto. Vojna potrošnja trenutačno održava agregatnu potražnju i sprječava veći pad BDP-a, no bez značajnih civilnih investicija rusko gospodarstvo gubi dugoročni zamah.
Nafta kao ključni izvor prihoda
Prihodi od nafte i plina i dalje su glavni temelj ruskog proračuna. Međutim, sve strože sankcije i ograničenja cijena („price cap“) sve više utječu na profitabilnost izvoza i proračunske prihode. Iako se Moskva uspješno prilagodila djelomičnim zabranama izvoza, veća ovisnost o „sjenovitoj“ floti i posrednicima povećava troškove i rizike. Pad globalnih cijena energenata ili stroža provedba sankcija mogli bi postati najjači udarac za fiskalnu stabilnost Kremlja.
Kako Moskva zatvara proračunske rupe
Vlada se oslanja na tri glavna izvora: domaće obveznice, korištenje sredstava iz državnog fonda i povećanje poreza, uključujući dodatne namete za velike izvoznike. Iako formalno planira smanjenje deficita, podaci pokazuju da je on već sada veći od očekivanog, što upućuje na potrebu za ad hoc mjerama do kraja fiskalne godine.
Dokle to može trajati
Kombinacija kontroliranog tečaja, visoke potražnje vojno-industrijskog kompleksa i mogućnosti mobilizacije domaćih izvora financiranja omogućuje Rusiji da i dalje održava ratni proračun. Međutim, troškovi takve politike sve su očitiji: pad realnih dohodaka, slabljenje privatnih ulaganja i rast inflacijskih pritisaka.
Prava financijska kriza mogla bi nastupiti tek ako se istodobno dogode tri čimbenika – nagli pad cijena nafte, stroža provedba sankcija i smanjenje domaće sposobnosti zaduživanja. U suprotnom, Rusija može još nekoliko godina nastaviti financirati rat, iako uz sve veću cijenu za svoje gospodarstvo i građane.
Što očekivati u 2026.
Ključni pokazatelji koje će analitičari pratiti su: udio vojnih izdataka u proračunu, učinkovitost cjenovnog ograničenja na rusku naftu, tempo izdavanja domaćih obveznica te razina povlačenja sredstava iz državnih fondova. Ako svi ti parametri ostanu stabilni, Kremlj će i dalje imati sredstva za rat – ali na štetu dugoročne gospodarske održivosti zemlje.
