Inflacija ilustracija
U posljednjih nekoliko godina inflacija je postala jedan od ključnih izazova gospodarstava u Europi i u zapadnim državama. Iako stope inflacije variraju od zemlje do zemlje, razlozi koji stoje iza ovog trenda imaju mnogo zajedničkih elemenata. U nastavku donosimo analizu glavnih čimbenika inflacije, temeljenu na novijim i provjerenim ekonomskim analizama.
1. Šokovi ponude – energija, sirovine i poremećaji u lancima opskrbe
Jedan od najvažnijih pokretača inflacije u Europi bio je snažan rast cijena energije – plina, električne energije i nafte. Kada energija poskupi, to utječe na troškove proizvodnje i transporta, a ti se troškovi zatim prebacuju na krajnjeg potrošača.
Rat u Ukrajini posebno je pogoršao situaciju: smanjenje dobave ruskog plina prema Europi, sankcije i prekidi u lancima opskrbe gurnuli su cijene energije i inputa prema gore.
Osim energije, poremećaji u globalnim lancima opskrbe – zbog pandemije, logističkih problema, zatvaranja granica i manjka radne snage – dodatno su ograničili dostupnost sirovina i komponenti. Kad se ponudi dogodi vanjski šok, to se često naziva „supply shock“ i može uzrokovati inflaciju bez povećanja potražnje.
2. Pojačana potražnja – oporavak nakon pandemije i fiskalni poticaji
Nakon razdoblja pandemijskih zatvaranja gospodarstva su se počela brzo oporavljati. Potrošači koji su bili „uspavani“ počeli su trošiti, investicije su se ponovno aktivirale, a mnoge države su nastavile s poticajnim mjerama kako bi ublažile štetu.
U nekim slučajevima monetarna i fiskalna politika bile su previše labave – niske kamatne stope, velike subvencije, podrška kućanstvima i kompanijama – što je dodatno potaknulo agregatnu potražnju. Kad potražnja nadmaši kapacitet proizvodnje, cijene prirodno rastu.
3. Zategnuto tržište rada i rast plaća
U mnogim zapadnim državama tržišta rada su vrlo zategnuta – stopa nezaposlenosti je niska, a radne snage često nedostaje. To stvara pritisak na rast plaća, jer radnici traže veće nadnice kako bi održali kupovnu moć u uvjetima viših cijena.
Kada poslodavci odobravaju veće plaće, oni često pokušavaju nadoknaditi povećane troškove kroz rast cijena svojih proizvoda i usluga, što može pokrenuti dodatnu inflaciju. Ipak, u nekim zemljama to spiralno povećanje plaća i cijena nije bilo toliko intenzivno koliko se strahovalo, jer su monetarne politike počele reagirati podizanjem kamata.
4. Marže i prenošenje troškova
Poduzeća suočena s višim inputnim troškovima – energijom, transportom i materijalima – često prenose dio tog povećanja na potrošače kroz više cijene i šire profitne marže. U uvjetima stabilne potražnje to im omogućuje očuvanje profitabilnosti.
Također, u nekim zemljama rastući troškovi financiranja, porezi i naknade dodatno otežavaju poslovanje, pa ih kompanije kompenziraju većim cijenama.
5. Očekivanja inflacije i psihološki efekti
Kada potrošači i poduzeća očekuju da će cijene i dalje rasti, oni se ponašaju u skladu s tim očekivanjima: radnici traže povišice unaprijed, a poduzeća dižu cijene ranije. Takvo ponašanje može samopotvrđujuće potaknuti daljnju inflaciju.
Monetarne institucije, poput centralnih banaka, zato posebno ističu važnost kontrole inflacijskih očekivanja kao ključnog alata u borbi protiv porasta cijena.
6. Monetarna politika i kamate
Kako bi suzbile inflaciju, centralne banke obično podižu kamatne stope – skuplji krediti smanjuju potrošnju i investicije, što usporava agregatnu potražnju.
No, ako se s povećanjem kamata zakasni ili ako su one preniske, inflacija može ostati „ukorijenjena“ na višim razinama. U Eurozoni je monetarna politika reagirala sporije u usporedbi s nekim drugim regijama, što je pojačalo inflacijske pritiske.
Istovremeno, središnje banke moraju paziti da pretjerano agresivno zaoštravanje ne izazove recesiju – što stvara delikatan balans između stabilnosti cijena i gospodarskog rasta.
7. Razlike među državama i strukturni faktori
Inflacija se ne manifestira jednako u svim zemljama. Razlike u energetskom miksu, udjelu uvoza, regulacijama i subvencijama značajno utječu na intenzitet rasta cijena.
Neke države uvele su snažne subvencije za energente kako bi zaštitile kućanstva i industriju, što ublažava inflacijski udar, ali povećava fiskalne rizike. Dugoročno, problemi produktivnosti, demografski izazovi i manjak investicija ograničavaju kapacitet gospodarstva da apsorbira potražnju bez rasta cijena.
Nestabilno razdoblje
Inflacija u Europi i zapadnom svijetu rezultat je kombinacije šokova ponude, postpandemijskog rasta potražnje, pritisaka na tržištu rada i reakcije monetarne politike. U većini zemalja inflacija je počela slabiti jer su cijene energije pale, a kamate porasle.
Ipak, rizici ostaju: novi geopolitički sukobi, poremećaji u lancima opskrbe ili neočekivani skokovi cijena hrane i energenata mogu ponovno potaknuti inflaciju. Zato će naredno razdoblje biti ključno za održavanje ravnoteže između suzbijanja inflacije i očuvanja gospodarskog rasta.
