Europska unija od ove godine primjenjuje ključnu fazu Mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granici (CBAM), kojim se na uvoz robe iz teške industrije postupno prenosi trošak emisija CO₂. Time se EU približava cilju da uvozni proizvodi s visokim ugljičnim otiskom nose usporediv teret kakav već snose proizvođači unutar EU kroz sustav trgovanja emisijskim jedinicama.
Središnja namjera je spriječiti „curenje ugljika”, odnosno premještanje proizvodnje u zemlje s blažim klimatskim pravilima, te istodobno zaštititi europsku industriju od nelojalne konkurencije.
Na koje se proizvode primjena odnosi
Od početka 2026. CBAM se odnosi na uvoz iz sektora s visokim emisijama, među kojima su ključni proizvodi teške industrije poput željeza i čelika, aluminija i cementa, uz druge kategorije obuhvaćene mehanizmom. U praksi to znači da se za dio robe koja ulazi na tržište EU-a sada mora detaljno utvrđivati i prijavljivati „ugrađeni” ugljik, odnosno emisije nastale tijekom proizvodnje.
Učinak se ne zadržava samo na proizvođačima. Trošak i administrativni teret prelijevaju se kroz dobavne lance, pa pod pritiskom mogu biti i industrije koje te materijale koriste u velikim količinama, od građevinarstva do dijela proizvodnje strojeva i opreme.
Što se promijenilo u odnosu na raniju fazu
Prije 2026. naglasak je bio na prijavi i prikupljanju podataka o emisijama. Od 1. siječnja 2026. mehanizam ulazi u fazu u kojoj se emisije sve jasnije pretvaraju u financijski relevantnu obvezu za uvoznike, kroz sustav koji ih obvezuje na usklađivanje uvezenih emisija s pravilima EU-a.
Za tvrtke to znači da se od početka godine emisije povezane s uvozom više ne tretiraju kao puka administrativna stavka, nego kao faktor koji ulazi u troškovne kalkulacije, ugovore i planiranje nabave.
Zašto raste rizik trgovinskih napetosti
Od trenutka kada je CBAM počeo prelaziti iz koncepta u primjenu, dio trgovinskih partnera EU-a upozorava da mjera može djelovati protekcionistički. Kritike su osobito izražene u zemljama u razvoju, koje tvrde da će njihov izvoz u EU poskupjeti te da nemaju jednaku financijsku i tehnološku sposobnost brzog smanjenja emisija.
EU odgovara da CBAM nije kažnjavanje, nego izjednačavanje uvjeta, te da se uzima u obzir i eventualna cijena ugljika plaćena u zemlji podrijetla. No politička osjetljivost ostaje visoka, jer je granica između klimatske politike i trgovinskog pritiska u praksi tanka.
Kako CBAM mijenja tržište u 2026.
U prvim mjesecima primjene najvidljiviji su učinci na razini administracije i dobavnih lanaca: stroži zahtjevi za dokazivanje emisija, veći troškovi usklađivanja i jači pritisak na dobavljače da transparentno prikazuju ugljični otisak proizvoda. Uvoznici se sve više okreću dobavljačima koji mogu ponuditi pouzdane podatke i niže emisije, jer to izravno utječe na ukupnu cijenu i konkurentnost.
Za EU je 2026. test može li ovaj mehanizam istodobno zaštititi industriju, ubrzati dekarbonizaciju i izbjeći širi val trgovinskih sporova. Za globalnu trgovinu, to je godina u kojoj je CO₂, formalno i praktično, postao dio uvoznih pravila najvećeg jedinstvenog tržišta na svijetu.
