Rafinerija
U brazilskom gradu Belému, gdje se održava klimatska konferencija COP30, pregovori su ušli u ključnu fazu. Nakon dana diplomatskih sastanaka i ukrštenih prijedloga, postalo je jasno da je sada presudan trenutak: od odgađanja i općih načela potrebno je prijeći na konkretne mjere i rokove. Sudionici upozoravaju da pitanje više nije treba li djelovati, nego kako i kada.
Više od 80 zemalja istaknulo je potrebu da se jasno definira plan za postupni izlazak iz fosilnih goriva – ugljena, nafte i plina. Iako je ranije bilo otpora takvoj ideji, ove godine u prvi plan dolaze zemlje koje tradicionalno nisu bile vodeće u klimatskoj politici, ali sada traže vidljivu i obvezujuću transformaciju.
Tri glavne točke spora
Prva i najosjetljivija tema je sudbina fosilnih goriva. Pitanje je treba li već sada odrediti rokove za njihov izlazak iz energetskog i industrijskog sustava te hoće li to biti globalni ili diferencirani proces po regijama i ekonomijama.
Drugi ključni problem jest financiranje tranzicije. Zemlje u razvoju traže stvarnu, a ne samo deklarativnu podršku – uključujući bespovratna sredstva umjesto novih dugova te jasne mehanizme za kompenzaciju štete od klimatskih posljedica. Industrijski razvijene zemlje tvrde da javni novac više nije dovoljan i da privatni sektor mora odigrati veću ulogu, no izostaje dogovor kako to provesti u praksi.
Treća točka pregovora odnosi se na brzinu smanjenja emisija i usvajanje zelenih tehnologija. Iako se obnovljivi izvori šire, najveći emiteri i dalje zaziru od obvezujućih rokova. Strah je da bi nejasni kompromisi mogli dovesti do gubitka vremena koje klimatski procesi više ne dopuštaju.
Napetosti među državama
S jedne strane stoji koalicija zemalja koje traže ambiciozan i brži prijelaz, dok se s druge nalaze velike države proizvođači fosilnih goriva koje žele zadržati fleksibilnost ili dulji tranzicijski period. Razlike u interesima stvaraju rizik od blokade dogovora, osobito ako se ne pronađe model koji bi zadovoljio različite ekonomske razine i kapacitete.
Uz to, mnoge zemlje u razvoju traže jasne garancije da troškovi prijelaza neće potonuti na njihova leđa, što dodatno pojačava napetost u pregovorima. U zraku je i pitanje tko će računati stvarnu cijenu klimatskih promjena te tko će je dugoročno snositi.
Što može biti prekretnica
Ako dođe do usuglašenog dokumenta koji sadrži konkretne rokove za fosilna goriva i financijske obaveze prema najugroženijim državama, COP30 bi se mogao pretvoriti u konferenciju koja označava stvarni pomak u globalnoj klimatskoj politici. To bi dalo snažan signal investitorima, industriji i javnosti da prijelaz prema novom modelu razvoja nije samo ideal, već obveza koja počinje odmah.
No ako ishodi ostanu na razini općih načela, vrijeme koje je izgubljeno u Belému moglo bi imati mnogo šire posljedice – posebno za najranjivije zemlje koje već sada trpe posljedice klimatskih promjena. Upravo zbog toga sudionici konferenciju nazivaju možda najvažnijom od Pariškog sporazuma.
