Europska komisija upozorila je Finsku da joj proračunski deficit prelazi dopuštenu granicu od 3 posto BDP-a te je zemlju uključila u proceduru prekomjernog deficita. Procjene upućuju na to da bi proračunski manjak mogao dosegnuti oko 4,5 posto BDP-a, dok bi javni dug u narednim godinama mogao narasti prema 90 posto BDP-a.
Za državu koja je desetljećima važila za primjer fiskalne discipline, riječ je o znatnom zaokretu. Finska se istodobno i dalje nalazi na vrhu ljestvica kvalitete života, no ekonomski pokazatelji upućuju na rastući pritisak na javne financije. Razlozi su višestruki: starenje stanovništva i rast troškova socijalne skrbi, naglo povećanje vojnih izdataka nakon ruske invazije na Ukrajinu te gubitak važnih gospodarskih veza s Rusijom.
Raskid gospodarskih veza s Rusijom
Prije 2022. Rusija je bila jedan od značajnijih trgovinskih partnera Finske, osobito u energetskom sektoru. Uvoz ruske električne energije, plina i drugih energenata imao je važnu ulogu u stabilnosti cijena i opskrbe. Nakon početka rata u Ukrajini, Finska je postupno prekinula gotovo sve energetske i trgovinske veze s Rusijom.
Iako su energetski izvori relativno brzo nadomješteni alternativnim dobavljačima i domaćom proizvodnjom, troškovi su se povećali. Procjenjuje se da je gubitak trgovine, turizma i logističkih veza s Rusijom Finsku stajao oko 12 milijardi eura. Izvoz u Rusiju pao je na simbolične razine, a zemlja koja je nekoć bila među važnijim tržištima pala je daleko na ljestvici finskih vanjskotrgovinskih partnera.
Geopolitički zaokret bez presedana
Rat u Ukrajini doveo je do najdramatičnije promjene finske vanjske i sigurnosne politike od Drugog svjetskog rata. Doktrina neutralnosti i oprezne koegzistencije s Moskvom, često opisivana pojmom „finlandizacije“, u kratkom je roku napuštena. Potpora javnosti članstvu u NATO-u naglo je porasla, što je rezultiralo službenim ulaskom Finske u Savez 2023. godine.
Time je Finska definitivno učvrstila svoje mjesto u zapadnom političkom i sigurnosnom poretku. No istodobno je postala jedna od ključnih država na vanjskoj granici NATO-a i Europske unije prema Rusiji. Granica duga više od 1300 kilometara dobila je novo značenje: od nekadašnje zone smanjene napetosti pretvorila se u jedan od najosjetljivijih sigurnosnih prostora u Europi.
Od mosta prema Istoku do sigurnosnog štita Zapada
Ulazak u Europsku uniju još 1990-ih godina označio je gospodarsko i političko sidrenje Finske uz Zapad, ali zemlja je istodobno zadržavala funkcionalne i pragmatične odnose s Rusijom. Nakon 2022. ta se ravnoteža gotovo potpuno raspala. Helsinki je uskladio sankcije prema Rusiji s najstrožim europskim mjerama, pojačao nadzor granice i povećao obrambenu potrošnju.
Finska danas aktivno sudjeluje u sigurnosnom planiranju NATO-a, jača prisutnost saveznika na svom teritoriju i zagovara čvrstu politiku odvraćanja prema Rusiji. Iako minimalni diplomatski kontakti i dalje postoje, političko povjerenje između Helsinkija i Moskve gotovo je nestalo.
Cijena nove sigurnosne stvarnosti
Pitanje koje se sve češće postavlja u finskoj javnosti jest kako dugoročno financirati novu sigurnosnu poziciju, a istodobno očuvati snažnu socijalnu državu. Vlada je već najavila mjere štednje i porezne prilagodbe kako bi stabilizirala javne financije i ispunila europska fiskalna pravila.
Kritičari upozoravaju da bi pretjerani rezovi mogli ugroziti društveni model koji je Finsku učinio jednom od najstabilnijih i najzadovoljnijih zemalja na svijetu. Ujedno se postavlja pitanje hoće li europski okvir dovoljno uvažiti činjenicu da države na istočnoj granici Unije snose veći sigurnosni teret od drugih.
Test za Finsku i Europu
Finska se danas nalazi u ulozi oglednog primjera šire europske dileme. S jedne strane, očekuje se stroga proračunska disciplina, a s druge značajna ulaganja u sigurnost, obranu i otpornost društva.
Iskustvo Helsinkija pokazuje da čak i najuređenije i fiskalno odgovorne države nisu imune na duboke potrese koje donose rat, prekid gospodarskih veza i promjena sigurnosne arhitekture kontinenta. Pitanje koje ostaje otvoreno nije samo koliko Finska može izdržati sama, nego i koliko je Europska unija spremna dugoročno dijeliti teret sigurnosti na svojoj istočnoj granici.
