Dvadeset godina nakon velikog proširenja 2004., većina novih članica Europske unije znatno je smanjila gospodarski jaz prema zapadnoeuropskim državama. Prema analizi dostupnih statistika, između 2004. i 2024. prosječni BDP po stanovniku u EU-u porastao je oko 88 posto, dok je rast u 13 novijih članica bio znatno brži. Rumunjska i Bugarska prednjače – njihov je nominalni BDP po stanovniku porastao čak pet do šest puta. Rumunjska je s približno 2.800 eura dosegla oko 18.500 eura, a Bugarska s oko 2.700 na više od 16.000 eura. Ovi podaci potvrđuju da je članstvo, uz pristup jedinstvenom tržištu, priljev stranih ulaganja i korištenje europskih fondova, ubrzalo gospodarsku konvergenciju s razvijenijim dijelom kontinenta.
Što stoji iza uspjeha
Tri su ključna pokretača rasta. Prvi je jedinstveno tržište, koje je uklanjanjem carina i regulatornih prepreka otvorilo prostor za izvoz i integraciju u europske lance vrijednosti, osobito u automobilskoj, elektroničkoj i prerađivačkoj industriji. Drugi je snažan priljev stranih ulaganja — novi pogoni, tehnologije i menadžersko znanje potaknuli su rast produktivnosti. Treći je faktor europsko financiranje kroz strukturne i kohezijske fondove, koji su financirali razvoj infrastrukture, digitalizaciju i energetsku tranziciju.
Istodobno je došlo do konvergencije cijena. Kako su plaće rasle, približavale su se i razine cijena, pa je usporedbu realnog bogatstva nužno promatrati kroz podatke prilagođene kupovnoj moći. Prema njima, nove članice danas dosežu znatno veći udio prosjeka EU-a nego prije 20 godina, iako razlike i dalje postoje.
Tko je najviše profitirao, a tko usporava
Najveći napredak ostvarile su Rumunjska, Bugarska i baltičke države, koje su spojile brzi rast produktivnosti s fleksibilnim tržištima rada. Poljska i Češka postale su industrijska središta Europe, dok je Slovačka svjetski rekorder u proizvodnji automobila po stanovniku. U skupini sporijih konvergenata nalaze se zemlje koje imaju izražene strukturne probleme – slabiju demografiju, ovisnost o izvozu prema zapadnim tržištima ili manju diversifikaciju gospodarstva.
U posljednjih nekoliko godina rast je usporio pod pritiskom inflacije, viših kamata i geopolitičkih napetosti, no razlike u razini dohotka i dalje se smanjuju.
Hrvatska u europskom kontekstu
Hrvatska, koja se pridružila EU-u 2013., također bilježi jasan napredak. Procjenjuje se da BDP po stanovniku, mjeren standardom kupovne moći, u 2024. iznosi oko 77 posto prosjeka EU-a, dok je u godini pristupanja bio znatno niži. Napredak su omogućili ulazak u europodručje i Schengen, fiskalna stabilnost te snažno korištenje sredstava iz europskih fondova. Sektor turizma i rast izvoza usluga dali su dodatni zamah, no izazovi ostaju: niska produktivnost u dijelu gospodarstva, demografski pad i sporije tehnološko usvajanje među malim i srednjim poduzećima.
Što brojke ne otkrivaju na prvi pogled
Iako su nove članice postale bogatije, potrebno je promatrati i dublje slojeve promjena. Realna potrošnja kućanstava raste sporije od BDP-a jer dio dobiti odlazi na repatrijaciju profita multinacionalnih kompanija i javne investicije koje se ne pretvaraju odmah u bolji životni standard. Osim toga, regionalne razlike unutar zemalja ostale su velike — glavni gradovi i industrijski centri ubrzano napreduju, dok su ruralna i slabije razvijena područja u zaostatku. Uz to, brojne zemlje pogođene su iseljavanjem visokoobrazovanih radnika, rastom cijena nekretnina i većom ovisnošću o izvozu prema Njemačkoj i Italiji.
EU ravnoteža
Dvadeset godina nakon proširenja jasno je da su nove članice u prosjeku postale znatno bogatije i da su uspješno smanjile razliku u dohotku u odnosu na zapadne članice. No konvergencija još nije završena. Sljedeća faza zahtijevat će veća ulaganja u produktivnost, inovacije i ljudski kapital, dublju integraciju u jedinstveno tržište usluga te politike koje će ublažiti demografske i regionalne razlike. Samo tako ekonomski napredak može prerasti u trajnu i uravnoteženu europsku konvergenciju.
