Kakva je budućnost venezuelanske nafte nakon pada Madura?

Nakon svrgavanja Nicolása Madura, venezuelanska nafta ponovno je u središtu međunarodne pozornosti. Nova politička situacija otvorila je prostor za ambiciozne planove o obnovi energetskog sektora koji je godinama bio u dubokoj krizi. Sjedinjene Američke Države jasno su dale do znanja da u nafti vide ključni alat za stabilizaciju zemlje i financiranje buduće tranzicije.

Najave o povratku velikih zapadnih naftnih kompanija i ulaganjima vrijednima više milijardi dolara prate i ozbiljna pitanja: tko će upravljati sektorom, kakav će biti pravni okvir za strane ulagače i koliko je uopće realno brzo povećati proizvodnju u industriji koja je desetljećima zapuštana.

Ovisnost gospodarstva o jednom resursu

Venezuelansko gospodarstvo gotovo u potpunosti ovisi o nafti. Izvoz sirove nafte i naftnih derivata čini oko 90 posto ukupnih izvoznih prihoda zemlje. Upravo je ta ovisnost godinama omogućavala održavanje vlasti unatoč sankcijama i dubokoj gospodarskoj krizi.

Istodobno, Venezuela raspolaže najvećim potvrđenim zalihama nafte na svijetu, no proizvodnja je drastično pala. U odnosu na vrhunac s kraja 20. stoljeća, proizvodnja je smanjena za više od dvije trećine, a naftna kompanija PDVSA danas djeluje daleko ispod svojih kapaciteta.

Zašto je venezuelanska nafta strateški zanimljiva

Interes Sjedinjenih Država nije isključivo količinski. Većina američke proizvodnje temelji se na lakšim vrstama nafte, dok su brojne rafinerije tehnički prilagođene preradi teške sirove nafte kakvu Venezuela proizvodi u velikim količinama. Zbog toga je povratak venezuelanske nafte na tržište strateški zanimljiv, osobito za rafinerije na američkoj obali Meksičkog zaljeva.

Međutim, tehnička kompatibilnost ne znači i brzu realizaciju. Bez obnove infrastrukture, stabilnog upravljanja i sigurnosti ulaganja, potencijal ostaje teorijski.

Povratak velikih kompanija uz stare sporove

Chevron je jedina velika američka kompanija koja je zadržala operativnu prisutnost u Venezueli tijekom prethodnih godina, radeći pod posebnim dozvolama. Ta činjenica daje mu prednost u eventualnom širenju proizvodnje. S druge strane, kompanije poput ExxonMobila i ConocoPhillipsa nose teret starih sporova, budući da su njihove investicije bile nacionalizirane u vrijeme Huga Cháveza, uz dugotrajne i neriješene arbitražne postupke.

Ti neriješeni odnosi dodatno kompliciraju povratak stranog kapitala i otvaraju pitanje hoće li se budući ugovori temeljiti na nagodbama, novim partnerstvima ili novim sporovima.

Ključni problem: Upravljanje i institucije

Najveća prepreka oporavku naftnog sektora nije količina resursa, već stanje institucija. Godine političke nestabilnosti, sankcija i lošeg upravljanja ostavile su PDVSA-u s dotrajalom infrastrukturom, nedostatkom stručnog kadra i slabim operativnim kapacitetima.

Analitičari upozoravaju da će ozbiljna obnova zahtijevati dugoročnu političku stabilnost, jasna vlasnička pravila i desetke milijardi dolara ulaganja. U najboljem slučaju, značajniji rast proizvodnje bio bi moguć tek kroz više godina, a ne kao brz politički uspjeh.

Globalno tržište kao dodatna kočnica

Obnova venezuelanske proizvodnje odvija se u trenutku kada globalno tržište nafte već pokazuje znakove zasićenja. Očekivanja o slabijem rastu potražnje i pritiscima na cijene čine investitore opreznijima. Skupi projekti obnove teške nafte imaju smisla samo ako su dugoročno isplativi i zaštićeni od političkih preokreta.

To dodatno smanjuje vjerojatnost naglog povratka Venezuele kao velikog izvoznika koji bi u kratkom roku utjecao na globalne cijene.

Uloga Kine i geopolitička ravnoteža

Kina je posljednjih desetljeća bila jedan od ključnih političkih i gospodarskih partnera Venezuele. Velik dio venezuelanske nafte završavao je na kineskom tržištu, a suradnja je uključivala i infrastrukturne projekte. Promjena vlasti ne znači automatski nestanak tih veza.

Budućnost venezuelanske nafte oblikovat će se u složenoj geopolitičkoj ravnoteži između interesa SAD-a, postojećih kineskih veza i unutarnjih potreba zemlje, što dodatno otežava predviđanja.

Dug put od potencijala do stvarnosti

U kratkom roku, najrealniji scenarij je ograničeno povećanje proizvodnje kroz postojeće kapacitete i projekte koji se mogu brzo reaktivirati. Sve ambicioznije od toga zahtijeva stabilnu vlast, obnovu povjerenja investitora i dugotrajan investicijski ciklus.

Venezuela na papiru ostaje naftna supersila. No hoće li njezina nafta postati temelj gospodarskog oporavka ili ostati političko sredstvo u borbi za utjecaj, ovisit će manje o zalihama, a mnogo više o institucijama, upravljanju i sposobnosti da se prekinu obrasci prošlih desetljeća.