Sukob s Iranom, iako izravno ne uključuje Rusiju, donio je Moskvi značajne ekonomske i strateške koristi. Nagli rast cijena energenata, poremećaji u globalnoj opskrbi i promjene u sankcijskoj politici Zapada stvorili su uvjete u kojima rusko gospodarstvo dobiva neočekivani predah.
„Najveći dobitnik ovog sukoba je Rusija“, ocjenjuju analitičari, ističući da Kremlj sada može prodavati naftu po tržišnim cijenama, bez velikih popusta koji su ranije bili nužni zbog sankcija.
Rast cijena nafte puni državni proračun
Porast cijena nafte iznad 100 dolara po barelu značajno je povećao prihode Rusije. Prihodi od nafte i plina čine oko četvrtine državnog proračuna, što znači da svako povećanje cijena izravno jača financijsku sposobnost države — uključujući financiranje rata u Ukrajini.
Procjene pokazuju da i relativno umjeren rast cijena može donijeti milijarde dolara dodatnih prihoda mjesečno. Time se ublažava pritisak na proračun koji je prije sukoba bio suočen s ozbiljnim problemima i padom prihoda.
Zaokret nakon razdoblja pada
Prije izbijanja rata s Iranom ruska naftna industrija bila je pod snažnim pritiskom. Sankcije Europske unije i Sjedinjenih Država smanjile su broj kupaca, a izvozne cijene bile su znatno niže od globalnih.
Izvoz nafte pao je na najniže razine od početka rata u Ukrajini, a prihodi su se značajno smanjili. Međutim, nova geopolitička kriza preokrenula je taj trend.
Dodatni poticaj došao je i od privremenog ublažavanja američkih sankcija, što je omogućilo veću dostupnost ruske nafte na globalnom tržištu.
Azija povećava kupnju ruske nafte
Indija i druge azijske zemlje brzo su reagirale na poremećaje u opskrbi iz Perzijskog zaljeva. Kako bi nadoknadile manjak energenata, povećale su kupnju ruske nafte.
U nekim slučajevima cijena ruske nafte približila se, pa čak i nadmašila globalne referentne cijene, što dodatno povećava prihode Moskve.
Takav razvoj događaja pokazuje koliko brzo globalna tržišta reagiraju na geopolitičke promjene i koliko sankcije mogu izgubiti učinkovitost u uvjetima krize.
Plin i gnojiva kao dodatni izvor dobiti
Osim nafte, Rusija profitira i od poremećaja u drugim ključnim sektorima. Hormuški tjesnac važan je i za transport ukapljenog prirodnog plina, gnojiva i drugih sirovina.
Kako se opskrba iz Bliskog istoka smanjuje, potražnja za ruskim plinom i gnojivima raste. Rusija je jedan od najvećih svjetskih izvoznika gnojiva, a već sada bilježi povećane narudžbe iz Afrike i drugih regija.
Takvi trendovi mogli bi dugoročno stvoriti novu ovisnost pojedinih tržišta o ruskim resursima.
Geopolitički prostor za nove projekte
Promjene na tržištu energije otvaraju i strateške mogućnosti za Rusiju. Azijske zemlje, suočene s nesigurnošću u Perzijskom zaljevu, sve više razmatraju alternativne pravce opskrbe.
To povećava interes za infrastrukturne projekte poput novih plinovoda između Rusije i Kine ili proširenja postojećih naftnih ruta prema Aziji.
Sigurnije kopnene rute postaju privlačnije u odnosu na pomorske pravce koji su izloženi riziku sukoba i blokada.
Privremeni predah, ne trajno rješenje
Unatoč trenutnim koristima, analitičari upozoravaju da rast prihoda ne rješava strukturne probleme ruskog gospodarstva. Dugotrajni rat, sankcije i pad investicija i dalje opterećuju ekonomiju.
Prognoze rasta ostaju skromne, a inflacija se povećava, što ukazuje na to da kratkoročni prihodi od energije ne mogu dugoročno stabilizirati gospodarstvo.
Rat koji mijenja ravnotežu snaga
Sukob s Iranom pokazuje koliko globalni energetski sustav može utjecati na geopolitičku ravnotežu. Dok Zapad pokušava ograničiti ruske prihode kroz sankcije, krize poput ove otvaraju nove kanale zarade za Moskvu.
U tom smislu, rat na Bliskom istoku ne utječe samo na regionalnu sigurnost, nego i na tijek rata u Ukrajini, jer izravno jača financijske kapacitete Rusije.
