Uvođenje eura od Nove godine u Bugarskoj ne predstavlja samo promjenu valute, nego i snažan politički signal o trajnom usidrenju zemlje u europsko gospodarsko i institucionalno središte. Za Sofiju je to potvrda dugogodišnjeg procesa prilagodbe europskim pravilima, ali i test unutarnje stabilnosti države koja se već godinama suočava s političkim krizama i niskim povjerenjem građana u institucije.
Bugarska valuta lev već je desetljećima čvrsto vezana uz euro, što znači da će tehnički prijelaz biti jednostavniji nego u nekim drugim državama. Ipak, simbolička težina uvođenja eura daleko nadilazi monetarnu tehniku.
Ekonomski argumenti i očekivanja
Zagovornici ulaska u eurozonu ističu da će euro donijeti veću financijsku stabilnost, niže transakcijske troškove i snažniju privlačnost za strane investitore. Bugarska bi dobila i punopravno mjesto za stolom gdje se donose odluke o monetarnoj politici, umjesto dosadašnje situacije u kojoj pravila slijedi bez mogućnosti utjecaja.
Ulazak u eurozonu također se promatra kao zaštita od financijskih šokova i spekulativnih pritisaka, osobito u kontekstu globalne nestabilnosti, rata u Ukrajini i usporavanja europskog gospodarstva. Za dio poslovne zajednice euro je jamstvo predvidljivosti i dugoročnog planiranja.
Strahovi građana i političke podjele
Unatoč ekonomskim argumentima, dio bugarske javnosti ostaje skeptičan. Građani strahuju od rasta cijena i gubitka kupovne moći, što je iskustvo koje su u manjoj ili većoj mjeri imale i druge države nakon uvođenja eura. Nepovjerenje prema političkoj eliti dodatno pojačava bojazan da država neće uspjeti učinkovito kontrolirati prelazak na novu valutu.
Euro je postao i političko pitanje. Dok proeuropske snage ulazak u eurozonu vide kao potvrdu europske budućnosti Bugarske, protivnici često koriste argumente o gubitku suvereniteta i nametanju odluka iz Bruxellesa. U zemlji koja je posljednjih godina često izlazila na izbore, euro je postao još jedna linija podjele u ionako fragmentiranom političkom prostoru.
