Haker ilustracija
Pomorski transport, kojim se prevozi više od 80 posto svjetske trgovine, sve se češće nalazi pod udarom kibernetičkih napada. Kako brodovi i luke postaju sve više digitalizirani, hakeri pronalaze nove načine da poremete globalne lance opskrbe, nanesu financijsku štetu i testiraju sigurnosne kapacitete međunarodne trgovine.
Digitalna ranjivost na moru
Moderni trgovački brodovi više nisu samo čelične konstrukcije na valovima – oni funkcioniraju kao pokretni digitalni čvorovi. Navigacija se oslanja na GPS signale i sofisticirane senzore, dok se logistika i komunikacija odvijaju putem računalnih mreža koje često nemaju odgovarajuću zaštitu. Upravo u toj praznini nastaje prostor za napade: lažiranje GPS signala, presretanje komunikacija između brodova i luka, ili čak paraliziranje brodskih sustava izdaleka.
U posljednjih nekoliko godina zabilježeni su slučajevi u kojima su brodovi bili preusmjereni s planirane rute, teret „nestajao” na papiru, a kompanije bile prisiljene platiti milijunske odštete zbog prekida poslovanja. Najčešći oblik prijetnje su tzv. man-in-the-middle napadi, u kojima hakeri ubacuju lažne podatke u komunikacijske kanale između brodova i upravnih centara.
Financijske posljedice i cijena nesigurnosti
Troškovi kibernetičkih napada na brodarsku industriju mjeri se u milijardama. Uz izravnu štetu – ukradeni podaci, blokirana komunikacija ili izgubljen teret – tu su i golemi neizravni gubici: rast cijena osiguranja, narušavanje reputacije kompanija, poremećaji u lancima opskrbe i rast cijena roba.
Stručnjaci upozoravaju da su luke posebno osjetljive. Budući da predstavljaju „uska grla” svjetske trgovine, hakerski napad na jednu luku može prouzročiti domino-efekt koji se osjeti na drugom kraju svijeta. Napad na jednu europsku ili azijsku luku može rezultirati kašnjenjem isporuka u Americi, povećanjem cijena i nestašicama proizvoda.
Nedostatak međunarodnih pravila
Pomorska industrija djeluje kroz više jurisdikcija, s brodovima registriranim u državama različitih zakonskih standarda, multinacionalnim posadama i logistikom koja povezuje kontinente. Međunarodna pomorska organizacija (IMO) tek je posljednjih godina počela uvoditi minimalne standarde za kibernetičku sigurnost, no oni se često svode na preporuke, a ne obvezujuće regulacije.
To stvara pravnu prazninu koju hakeri iskorištavaju. Male brodarske tvrtke, osobito one iz zemalja u razvoju, nemaju resurse za snažnu zaštitu. One često postaju „najslabija karika”, preko koje napadi ulaze u šire mreže globalne trgovine.
Kako se industrija može obraniti
Stručnjaci za sigurnost predlažu nekoliko koraka: modernizaciju brodskih komunikacijskih i navigacijskih sustava, šifriranje i enkripciju podataka, uvođenje obveznih međunarodnih certifikata za kibernetičku sigurnost te redovite sigurnosne audite. Sve češće se preporučuje i obuka posada: kapetani i časnici trebaju znati prepoznati znakove digitalnog napada jednako kao što prepoznaju oluju na horizontu.
Neke kompanije već ulažu u tzv. „cyber drill” – simulacije hakerskih napada na brodovima i u lukama – kako bi posade u realnom vremenu naučile reagirati. No takve mjere još uvijek su iznimka, a ne pravilo.
