Dana 28. veljače 2026. započela je opsežna vojna operacija Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Islamske Republike Iran. U udarima na vojne i strateške ciljeve u Teheranu i drugim dijelovima zemlje ubijen je iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei. Njegovu smrt potvrdili su najprije američki i izraelski dužnosnici, a potom i iranski državni mediji.
Prema dostupnim informacijama, Hamenei je poginuo u napadu koji je pogodio kompleks u kojem je boravio u Teheranu. Satelitske snimke i svjedočanstva s terena ukazuju na ozbiljna oštećenja objekata u tom području. Iran je proglasio razdoblje žalosti i Hameneija opisao kao mučenika.
Ciljevi operacije i politička poruka
Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da su započete “velike borbene operacije” protiv Irana, naglašavajući da je cilj uklanjanje neposrednih prijetnji i sprječavanje da Iran razvije nuklearno oružje. Izraelska strana prve je udare opisala kao preventivne, usmjerene na vojne i režimske ciljeve, uključujući balističke kapacitete i ključnu infrastrukturu.
Osim Hameneija, prema izvješćima su u napadima poginuli i visoki vojni zapovjednici te sigurnosni dužnosnici, čime je nanesen težak udarac vrhu iranskog sustava. U vojnoj doktrini takav potez predstavlja takozvani dekapitacijski udar — pokušaj paraliziranja zapovjedne strukture uklanjanjem njezina vrha.
Brza eskalacija i iranski odgovor
Nedugo nakon udara Iran je pokrenuo raketne i bespilotne napade prema Izraelu te prema američkim vojnim položajima u regiji. U Izraelu su se oglasile sirene, a protuzračni sustavi presretali su projektile. Zračni prostori Izraela, Irana i nekih susjednih zemalja privremeno su zatvoreni, dok su u Iranu zabilježeni i prekidi mobilnih komunikacija.
Sukob je time prerastao početnu fazu udara i prešao u otvoreni ciklus odmazde. Regionalne sile, uključujući države Perzijskog zaljeva, podigle su razinu pripravnosti, a međunarodna zajednica pozvala je na hitnu deeskalaciju.
Vakuum moći u Teheranu
Smrt Alija Hameneija ima dalekosežne političke posljedice. Kao vrhovni vođa, on je bio najviši autoritet u zemlji, s kontrolom nad vojskom, pravosuđem i ključnim segmentima vanjske politike. Iako predsjednik upravlja svakodnevnim poslovima države, strateške odluke bile su u rukama vrhovnog vođe.
Njegova smrt otvara pitanje nasljeđivanja i potencijalne borbe unutar iranskog establišmenta, osobito između frakcija povezanih s Revolucionarnom gardom i vjerskim vrhom. Prijelaz vlasti bit će presudan za stabilnost zemlje, ali i za smjer njezine reakcije prema van.
Promjena režima ili ograničeni vojni cilj?
Posebnu težinu ima izjava američkog predsjednika koji je, uz opravdanje operacije kao obrambene, pozvao Irance da preuzmu vlast i sruše aktualni režim. Takva retorika nadilazi okvir isključivo nuklearnog pitanja i upućuje na političku dimenziju operacije.
Time se sukob pomiče s razine vojnog odvraćanja prema potencijalnom pokušaju promjene režima, što nosi znatno veći rizik dugotrajne destabilizacije. Ako Teheran procijeni da je riječ o egzistencijalnoj prijetnji sustavu, prostor za diplomatsko rješenje dodatno se sužava.
