Tajland-Kambodža
Povijesna pozadina: Od kolonijalnih karata do sukoba oko hrama
Spor između Tajlanda i Kambodže oko granične crte traje već desetljećima, a korijeni sežu u kolonijalno razdoblje. Početkom 20. stoljeća, francuska kolonijalna uprava, u ime tadašnje Indokine, sklopila je niz sporazuma s Kraljevinom Sijam (današnji Tajland). Sporazum iz 1907. godine trebao je odrediti granicu, ali su karte koje su priložene tom ugovoru bile proturječne, a na terenu nikada nije provedena precizna demarkacija.
Središnja točka spora postao je hram Preah Vihear, drevni hindski hram smješten na planinskoj granici. Godine 1962. Međunarodni sud pravde presudio je da hram pripada Kambodži, no presuda nije obuhvatila okolni teritorij. Upravo ta okolna područja ostala su nedefinirana i predmet su povremenih oružanih incidenata, posebno nakon što je Kambodža 2008. godine hram upisala na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Od tada su se sukobi s prekidima nastavili, uključujući i oružane razmjene 2011. godine, koje su dovele do međunarodne osude i novih poziva na demilitarizaciju područja. Unatoč presudi ICJ-a iz 2013. kojom je Tajland pozvan da povuče trupe iz okolice hrama, status većeg dijela granične linije ostao je nejasan i bez međunarodnog nadzora.
Novi sukobi u 2025. godini: Povratak nasilja
Nakon relativno mirnog razdoblja, krajem svibnja 2025. godine došlo je do novog izbijanja nasilja na području poznatom kao “Smaragdni trokut”, gdje su poginuli pripadnici kambodžanske vojske. Obe strane optužuju jednu drugu za izazivanje incidenta. Tajlandska vlada tvrdi da su kambodžanske trupe neovlašteno ušle na njihovu stranu granice, dok Kambodža ističe da su se samo branili na svojem teritoriju.
U srpnju 2025., borbe su se dodatno rasplamsale. Na najmanje šest lokacija duž granice zabilježeni su oružani okršaji, uključujući tešku artiljeriju i korištenje vojnih zrakoplova. Prema podacima iz oba stožera, poginulo je više od 30 osoba, a više od 130.000 ljudi evakuirano je iz tajlandskih pograničnih područja. U Kambodži su tisuće obitelji također napustile domove, a pogođene su i škole, bolnice te civilna infrastruktura.
Tajland je proglasio izvanredno stanje u nekoliko pograničnih okruga, a pristup medijima i novinarima u regiji je strogo ograničen. Ministarstvo obrane Kambodže optužuje tajlandsku vojsku za napade na civilne mete i korištenje zabranjenog streljiva, što dodatno zaoštrava retoriku.
Diplomatski vakuum i međunarodne reakcije
Kambodža je slučaj prijavila Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i pozvala na međunarodnu istragu. Tajland, s druge strane, odbacuje međunarodnu medijaciju i traži bilateralne pregovore. ASEAN, kao regionalna organizacija, pokušava posredovati, no zasad bez konkretnih rezultata.
Sjedinjene Američke Države, Europska unija i Kina pozvale su na trenutačno primirje i povratak dijalogu, izražavajući zabrinutost zbog mogućnosti šire regionalne destabilizacije. Humanitarne organizacije upozoravaju na sve teže uvjete u izbjegličkim kampovima s obje strane granice, dok UN-ova agencija za izbjeglice traži hitan pristup pogođenim zonama.
Dublji uzroci i dugoročni rizici
Sukob između Tajlanda i Kambodže nije samo teritorijalni – on je i simboličan. Granice koje su ostale iz kolonijalnog razdoblja često nisu odražavale etničke, kulturne ni geografske realnosti. Uz to, političke elite obje zemlje povremeno koriste nacionalističku retoriku kako bi skrenule pažnju s unutarnjih problema ili mobilizirale biračko tijelo.
U trenutku kada se regija suočava s brojnim izazovima – od ekonomskih posljedica globalne inflacije do klimatskih migracija – novo žarište sukoba predstavlja ozbiljan izazov za stabilnost cijelog jugoistočnog dijela Azije. Pitanje Preah Viheara, iako naizgled lokalno, ima potencijal da preraste u širi geopolitički problem ako se sukobi nastave i ne stave pod međunarodni nadzor.
Rješenje problema?
Spor između Tajlanda i Kambodže o granici primjer je kako povijesno neriješeni teritorijalni prijepori mogu eskalirati u otvoreno nasilje, osobito kad izostane stalni dijalog i kada nedostaje transparentna međunarodna arbitraža. Posljednji incidenti iz svibnja i srpnja 2025. godine upozoravaju da se pitanje granice mora riješiti političkim sredstvima, jer nastavak oružanih sukoba ne vodi nikakvom trajnom rješenju, već samo produbljuje patnje lokalnog stanovništva i destabilizira regiju.
