Plinovod
Unatoč drastičnom smanjenju ovisnosti o ruskom plinu nakon invazije na Ukrajinu 2022., ruski energenti i dalje pronalaze put do Europske unije. Iako je udio ruskog plina u ukupnom europskom uvozu snižen s gotovo 45 posto prije rata na oko 10 posto sredinom 2025., potpuni prekid opskrbe još nije postignut. Najveći dio preostalih isporuka danas dolazi u obliku ukapljenog prirodnog plina (LNG) brodovima, dok manji dio još uvijek stiže cjevovodima preko Turske.
LNG kao glavna rupa u sankcijama
Najvažniji uvoznici ruskog LNG-a unutar EU-a i dalje su Belgija i Francuska. U njihovim lukama, posebno u Zeebruggeu i Dunkirku, iskrcavaju se brodovi s ukapljenim plinom koji dolazi iz ruskih luka na Arktiku. Dio tog plina ostaje za domaće potrebe, dok se ostatak pretovari i preproda drugim članicama EU-a ili trećim zemljama. Takva praksa formalno ne krši europske sankcije, budući da LNG nije obuhvaćen potpunom zabranom, ali izaziva sve veću političku napetost unutar EU.
Cjevovodni plin i posebna politika Mađarske
Cjevovodni uvoz, iako znatno manji nego prije, nije u potpunosti nestao. Najviše ga koristi Mađarska, koja i dalje prima ruski plin putem cjevovoda TurkStream, preko Turske, Bugarske i Srbije. Budimpešta takvu politiku opravdava potrebom za energetskom sigurnošću i povoljnim cijenama, dok Bruxelles i dio članica EU-a kritiziraju to što se mađarska vlada praktički distancira od zajedničke europske energetske politike.
Početkom 2025. dogodila se važna prekretnica: 1. siječnja prestao je tranzit ruskog plina kroz Ukrajinu, čime je zatvoren najveći i povijesno najvažniji kopneni koridor prema Europi. Time su zemlje srednje Europe, koje su desetljećima ovisile o tom pravcu, bile prisiljene u potpunosti se preorijentirati na alternativne izvore – norveški plin, LNG terminale te zapadne i južne interkonektore. Austrija, koja je krajem 2024. izgubila izravne isporuke Gazproma nakon sudskog spora, sada svoju opskrbu osigurava preusmjeravanjem kroz Njemačku i Italiju.
EU planira potpuni izlazak iz ruskog plina
Zadržavanje uvoza ruskog LNG-a ostaje jedna od najvećih rupa u sustavu sankcija. Budući da se zabrane do sada nisu odnosile na ukapljeni plin, pojedine članice – prije svega Belgija i Francuska – i dalje kupuju značajne količine. To izaziva nelagodu u političkim krugovima jer se, s jedne strane, Europska unija snažno zalaže za potporu Ukrajini, dok istodobno neke članice i dalje financijski doprinose ruskom energetskom sektoru.
Europska komisija i države članice u 2025. rade na novom zakonodavnom paketu kojim bi se postupno ukinuo sav uvoz ruskog plina. Plan predviđa zabranu sklapanja novih ugovora od 2026., prestanak kratkoročnih aranžmana do sredine 2026. i konačni prekid dugoročnih ugovora do 2028. godine. U Bruxellesu se istodobno raspravlja o potpunoj zabrani ruskog LNG-a, iako pojedine zemlje, ponajprije Francuska i Mađarska, zasad pružaju otpor.
Posljednji tragovi ovisnosti
Danas je jasno da je ovisnost Europske unije o ruskom plinu višestruko smanjena, ali i da energetska veza s Moskvom nije potpuno prekinuta. Mađarska ostaje glavni kupac cjevovodnog plina, dok Belgija i Francuska još uvijek uvoze ukapljeni plin s Arktika. Tranzit preko Ukrajine je ugašen, no politički rizik ostaje – svaka nova kriza ili odgoda u donošenju zabrane LNG-a mogla bi produljiti preostale kanale ovisnosti.
