Prema novom rangiranju europskih zemalja prema atraktivnosti za kompanije koje planiraju zapošljavanje, Hrvatska se nalazi među najslabije plasiranima. U istoj skupini pri dnu ljestvice nalaze se i Cipar, Grčka, Poljska, Slovačka i Bugarska.
Takav plasman posebno je značajan u trenutku kada se države međusobno natječu za strane investicije i otvaranje novih radnih mjesta. Rangiranje služi kao svojevrsna karta za međunarodne kompanije koje procjenjuju gdje je najpovoljnije širiti poslovanje i gdje je najlakše pronaći, razviti i zadržati radnu snagu.
Što najbolje rangirane zemlje imaju, a Hrvatskoj nedostaje
Na vrhu ljestvice nalaze se Danska, Švicarska i Irska. Kod Danske se ističe kombinacija snažnih vještina radne snage, razvijene poslovne kulture i relativno umjerenih troškova rada u odnosu na ukupnu razinu konkurentnosti. Švicarska zauzima drugo mjesto, uz maksimalan rezultat u kategoriji talenata i vještina, ali uz napomenu da visoki životni troškovi predstavljaju izazov za poslodavce.
Zajednički nazivnik vodećih zemalja jest stabilan „ekosustav vještina”, visoka produktivnost i snažno povjerenje u institucije – faktori koji smanjuju investicijski rizik i olakšavaju dugoročno planiranje rasta.
Veličina gospodarstva nije jamstvo uspjeha
Ljestvica pokazuje da snaga ili veličina gospodarstva same po sebi ne jamče atraktivnost za zapošljavanje. Njemačka je jedina članica skupine G7 koja se nalazi među prvih deset, ali se i kod nje naglašavaju ozbiljni strukturni izazovi: demografski pad radno aktivnog stanovništva, rast troškova rada i sporije usvajanje digitalnih rješenja. Posebno loše ocjene bilježi u kategoriji konkurentnosti radne snage.
Ujedinjeno Kraljevstvo zauzima 12. mjesto, uz ograničenja povezana s regulatornom neizvjesnošću nakon Brexita i neujednačenim regionalnim ulaganjima. Ipak, zadržava određene prednosti, poput fleksibilnijeg tržišta rada, snažnog uslužnog sektora i relativno stabilne baze talenata.
Francuska se nalazi na 18. mjestu, pri čemu se ističe rigidnost sustava: složena regulativa i ograničena fleksibilnost tržišta rada usporavaju prilagodbu i rast kompanija. Italija je 20., s dugogodišnjim problemima u upravljanju, kvaliteti menadžmenta i slabijim širenjem inovacija izvan tradicionalnih industrijskih središta. Iako vještine postoje, teško se pretvaraju u produktivnost u većem mjerilu.
Što međunarodni poslodavci smatraju presudnim kriterijima
U sklopu istraživanja, rukovoditelji u području ljudskih resursa i poslovni lideri naveli su vještine potrebne za sadašnje i buduće poslovne uloge kao najvažniji kriterij pri odabiru zemlje za širenje poslovanja (51%). Slijede visoka produktivnost potpomognuta tehnološkim kapacitetima (28%) te konkurentni porezi na rad, koji omogućuju kontrolu troškova (28%).
Zanimljivo je da je ravnopravnost prilika na tržištu rada označena kao najmanje važan faktor među ponuđenima (62%), što otkriva način na koji dio međunarodnih poslodavaca rangira prioritete pri donošenju investicijskih odluka.
Što ovakav plasman znači za Hrvatsku
Za Hrvatsku ovaj rezultat predstavlja jasan signal o percepciji njezine konkurentnosti. Iako rangiranje samo po sebi ne objašnjava sve uzroke slabog plasmana, jasno pokazuje kriterije koje međunarodni investitori stavljaju u prvi plan: dostupnost relevantnih vještina, produktivnost oslonjenu na tehnologiju i porezno opterećenje rada.
Ako je cilj pomaknuti se prema sredini ili vrhu ljestvice, poruka je nedvosmislena: Bez mjerljivog napretka u razvoju i privlačenju talenata te snažnijeg ulaganja u produktivnost, Hrvatska će teško promijeniti status destinacije s ograničenim potencijalom za zapošljavanje i širenje poslovanja.
