Ilustracija
Uhićenje hrvatskog vojnog pilota i njegove partnerice, državljanke Srbije s Kosova, zbog sumnje na špijunažu u korist Srbije, najnoviji je slučaj u nizu sigurnosnih epizoda koje posljednje desetljeće periodično zamućuju odnose Zagreba i Beograda. U nastavku donosimo analitički pregled: Što je dosad potvrđeno o aktualnom predmetu, kako se uklapa u širi obrazac hrvatsko-srpskih špijunskih epizoda od 2016. do danas, te koje su operativne i pravne pouke za hrvatske institucije.
Što znamo o aktualnom slučaju
Prema informacijama domaćih i stranih medija te potvrdi hrvatskih pravosudnih tijela, 54-godišnji pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i njegova partnerica iz Kosovske Mitrovice uhićeni su krajem srpnja na otoku Visu, a 29. kolovoza su u istražnom zatvoru rješenjem splitskog suda (opasnost od utjecaja na svjedoke, opasnost od bijega). Navodi iz istrage (dijelom neslužbeni) terete pilota da je od 2022. do 2025. partnerici prosljeđivao povjerljive podatke o KFOR-u (kretanja, planovi i rasporedi na sjeveru Kosova), koje je ona potom mogla prenositi strukturama bliskima vlastima u Beogradu. Pilot negira krivnju i tvrdi da mu se „podmeće”, dok je partnerica uhićena kao supočiniteljica. KFOR je poručio da slučaj shvaća „vrlo ozbiljno”.
Ako se potvrdi da je slaba točka bio osobni odnos (romantična veza) i digitalna komunikacija, slučaj bi nosio obilježja klasične HUMINT ranjivosti (emocionalna veza + kompromitirajući chatovi), a ne sofisticiranog tehničkog kompromitiranja. Time fokus mjera ide na sigurnosne provjere, kontraobavještajno savjetovanje i opismenjavanje osoblja koje djeluje u misijama.
Kako se slučaj uklapa u obrazac zadnjih 10 godina
U proteklom desetljeću zabilježeno je više epizoda koje oslikavaju nisku, ali trajnu razinu obostrane sumnjičavosti te povremene „signalne” poteze institucija.
- 2016. — Presedan u Beogradu: Srpske su vlasti uhitile Čedu Čolovića (dvojno državljanstvo), optuživši ga da je špijunirao u korist Hrvatske; sud ga je iste godine osudio na tri godine zatvora. Slučaj je tada izazvao diplomatske prijepore i negiranja iz Zagreba.
- 2019. — BIA podnosi kaznene prijave: Srpska sigurnosno-informativna agencija podnijela je kaznene prijave zbog špijunaže protiv Nikole Kajkića (HR) i Dražena Letića (SRB), uz tvrdnje o prikupljanju informacija za hrvatsku stranu.
- 2023. — Persona non grata: Srbija je protjerala hrvatskog diplomata uz optužbu za „dokumentiranu špijunažu”; Zagreb je uzvratio da je riječ o politički motiviranom potezu.
- 2025. — Trenutni predmet: Uhićenje hrvatskog pilota KFOR-a i njegove partnerice pod sumnjom da su prenosili operativne podatke prema strukturama u Beogradu.
Gotovo svi slučajevi imaju jednu od dviju karakteristika: (a) kazneni predmet u zemlji domaćinu, često s ograničenim informacijama prema javnosti do okončanja istrage; (b) diplomatski incidenti (protjerivanja) koji služe i kao politički signal u širem kontekstu zategnutih odnosa. Aktualni slučaj spada u prvu kategoriju – kaznena istraga u Hrvatskoj, s elementima međunarodne suradnje (Europol, KFOR).
Ključna otvorena pitanja u aktualnoj istrazi
- Razina tajnosti podataka: je li se radilo o formalno klasificiranim vojnim informacijama ili operativnim detaljima koji, zbrojeni, daju osjetljivu sliku?
- Motivacija i upravljač „na drugoj strani”: je li partnerica djelovala po zadatku i u kontaktu s konkretnim strukturama ili je informaciju „samo” prosljeđivala političkim akterima na Kosovu?
- Kompromitacija kanala: jesu li ključni dokazi digitalni tragovi (npr. chat aplikacije) pribavljeni temeljem naloga, i postoje li dokazi o novčanim transferima ili drugim beneficijama?
- Status u KFOR-u i protokoli: jesu li disciplinarni i sigurnosni protokoli u misijama ažurni – osobito za osoblje s pristupom rutinskim operativnim detaljima?
Od odgovora na ova pitanja ovisit će pravna kvalifikacija (osnovno špijuniranje vs. teži oblik), visina kazne i poruke prema saveznicima (NATO/KFOR).
Što znači „špijunaža” u praksi
U hrvatskom pravnom okviru špijunaža obuhvaća neovlašteno prikupljanje, odavanje ili dostavu podataka koji su državna tajna ili čije bi odavanje moglo naštetiti sigurnosti RH ili interesima saveznika. U praksi sudovi posebno vrednuju: razinu tajnosti, svjesnu namjeru, kontinuitet radnje te posljedice. Ako se potvrdi da je cilj bila strana služba ili s njom povezana politička struktura, to otežava položaj okrivljenika. U aktualnom predmetu pritvor je određen upravo zbog rizika utjecaja na dokaze i bijega.
Pouke za sigurnosni sustav: Gdje „pojačati brtve”
- Kontinuirane sigurnosne provjere i savjetovanje o HUMINT rizicima (posebno za osoblje s međunarodnim angažmanima).
- „Digitalna higijena”: standardizirati protokole o korištenju privatnih uređaja, aplikacija i komunikacijskih navika; redovito testirati „social engineering” otpornost.
- Suradnja s misijama (KFOR/NATO): brzo razmjenjivati obavještajna saznanja i „lessons learned” kako bi se smanjio rizik „curenja” rutinskih operativnih podataka koji, u agregatu, postaju strateški osjetljivi.
- Jasna komunikacija prema javnosti: bez kompromitiranja istrage, ali s dovoljno informacija da se spriječi dezinformacijski šum.
Stabilnost odnosa i „siva zona” obavještajnog nadmetanja
Relacije Hrvatske i Srbije posljednjih godina osciliraju između tehničke suradnje i povišenog političkog tona. U takvim uvjetima, „siva zona” — od protjerivanja diplomata do kaznenih predmeta protiv pojedinaca — postaje instrument političke komunikacije i signalizacije. Aktualni predmet razlikuje se po tome što uključuje element NATO misije i potencijalno curenje operativnih podataka; stoga će ishod imati šire sigurnosne implikacije od uobičajenih bilateralnih okršaja.
