Europska unija sve otvorenije zagovara ideju da se zemlje zapadnog Balkana u procesu proširenja promatraju kao cjelina, a ne isključivo kroz individualne pregovore. Prema tom pristupu, regija bi se trebala kretati prema Uniji „zajedno“, uz paralelno napredovanje u reformama, umjesto da pojedine države napreduju brzo dok druge zaostaju godinama.
U Bruxellesu se sve češće ističe da dosadašnji model, temeljen na dugim i fragmentiranim pregovorima, nije dao željene rezultate. Umjesto ubrzanja europskih integracija, doveo je do zamora, političke frustracije i gubitka povjerenja u sam proces.
Geopolitički razlozi iza promjene tona
Rat u Ukrajini i rastući utjecaj drugih globalnih aktera dodatno su pojačali svijest o strateškoj važnosti zapadnog Balkana. Europska unija sve češće naglašava da proširenje više nije samo tehničko pitanje usklađivanja zakonodavstva, nego i ključno geopolitičko sredstvo za stabilnost kontinenta.
U tom kontekstu, Bruxelles nastoji spriječiti produbljivanje političkog i ekonomskog vakuuma u regiji, koji bi mogao otvoriti prostor jačem utjecaju Rusije, Kine ili drugih sila. Proširenje se tako sve više promatra kao sigurnosno i strateško pitanje, a ne isključivo kao administrativni proces.
Od reformi se ne odustaje, ali se mijenja okvir
Iako se govori o zajedničkom putu regije prema EU-u, europski dužnosnici naglašavaju da kriteriji neće biti sniženi. Vladavina prava, neovisno pravosuđe, borba protiv korupcije i sloboda medija i dalje ostaju temeljni uvjeti za članstvo.
Razlika je u naglasku: umjesto stalnog odgađanja i blokada, razmatraju se fazni modeli integracije. To bi značilo postupno uključivanje zemalja zapadnog Balkana u pojedine politike i programe Unije, prije punopravnog članstva. Time bi se građanima i gospodarstvima regije omogućile konkretne koristi ranije nego dosad.
Skepsa i otvorena pitanja
Unatoč promjeni retorike, proširenje i dalje nailazi na skepticizam u dijelu država članica. Neke vlade strahuju da bi prerano uključivanje novih članica moglo dodatno opteretiti EU institucije i proračun, dok druge upozoravaju na nedovoljnu provedbu reformi u pojedinim zemljama regije.
Istodobno, u državama zapadnog Balkana raste sumnja da Bruxelles ponovno obećava bez jasnog vremenskog okvira. Dugogodišnje čekanje ostavilo je dubok trag u javnom mnijenju, a europska perspektiva više nije automatski snažan politički motiv kao nekad.
Između političke volje i realnosti
Nova poruka iz Bruxellesa pokušaj je balansiranja između strateške potrebe i unutarnjih ograničenja Europske unije. Ideja „svi zajedno“ može ojačati regionalnu suradnju i smanjiti međusobne blokade, ali njezin uspjeh ovisit će o stvarnoj spremnosti EU-a da ponudi vidljive korake naprijed, a ne samo novu terminologiju.
Zapadni Balkan ostaje jedno od ključnih pitanja europske budućnosti. Hoće li nova dinamika doista ubrzati proširenje ili će ostati još jedna faza u dugom procesu, ovisit će podjednako o reformama u regiji i političkoj odlučnosti same Europske unije.
