Semafori
Projekt “pametnog prometa” u Amsterdamu, koji je trebao unaprijediti prometnu protočnost putem mobilnih podataka, ukinut je u tišini sredinom 2024. godine. Iako je gradska uprava tvrdila da je riječ o inovativnom rješenju za sigurnije i brže kretanje kroz grad, sustav se pokazao kao ozbiljna prijetnja privatnosti građana.
Kako su radili pametni semafori?
Sustav je koristio aplikaciju kojom su se podaci o lokaciji korisnika — biciklista, pješaka i vozača — slali gradskim prometnim uređajima u stvarnom vremenu. Semafori su zatim automatski prilagođavali svjetlosne signale kako bi “prioritizirali” određene skupine sudionika u prometu.
Službeni cilj bio je skratiti vrijeme čekanja na raskrižjima, smanjiti emisije i povećati sigurnost za ranjivije skupine, poput biciklista i školske djece.
Zašto je projekt zaustavljen?
Nizozemska neovisna regulatorna tijela za zaštitu podataka pokrenula su istragu nakon što je nekoliko građanskih udruga upozorilo da aplikacija šalje osobne podatke, uključujući precizne GPS koordinate, jedinstvene identifikatore uređaja i vremenske oznake kretanja — bez dovoljno jasne obavijesti i opcije za isključivanje.
Premda su podaci bili anonimizirani, kombiniranjem više tehničkih podataka mogla se rekonstruirati putanja pojedinaca, čime je povrijeđeno nizozemsko i europsko zakonodavstvo o zaštiti privatnosti (GDPR).
Grad Amsterdam potvrdio je da je projekt obustavljen “iz predostrožnosti”, a svi podaci pohranjeni u sustavu navodno su trajno obrisani.
Koliko je projekt koštao?
Prema podacima iz javnih izvora, inicijalna faza projekta financirana je s više od 1,7 milijuna eura iz lokalnog proračuna, uz dodatne subvencije iz europskih urbanih inovacijskih fondova. S obzirom na prekid, veći dio sredstava završio je bez stvarnog učinka.
Što ovo znači za ostale gradove?
Projekt pametnih semafora u Amsterdamu bio je dio šireg trenda u europskim gradovima koji žele koristiti tzv. “urbane podatke” za optimizaciju javnih usluga. Međutim, ovaj slučaj pokazuje koliko je tanka granica između pametne infrastrukture i nevidljivog nadzora.
Brojne nevladine udruge sada zahtijevaju da se svi budući “smart city” projekti u EU prethodno procjenjuju s aspekta digitalnih prava i javne kontrole.
