Brainwashing ilustracija
U godinama nakon Drugog svjetskog rata, u sjeni Hladnog rata i utrke za kontrolu uma, američka CIA i kanadske zdravstvene institucije surađivale su na tajnim eksperimentima nad psihijatrijskim pacijentima. Najpoznatiji među njima bio je program koji se odvijao u Allan Memorial institutu u Montrealu, pod vodstvom uglednog psihijatra dr. Ewana Camerona.
Tijekom godina od 1957. do 1964., desetci pacijenata podvrgnuti su teškim elektrošokovima, kemijskoj sedaciji i mentalnoj “deprogramaciji” – bez informiranog pristanka. Cilj je bio razviti metode potpunog brisanja i rekonstrukcije ličnosti.
Iza svega: Projekt MK-ULTRA
CIA je krajem 1950-ih pokrenula operaciju MK-ULTRA, program tajnih istraživanja s ciljem kontrole ponašanja, otkrivanja načina ispitivanja i mogućnosti „brisanja sjećanja“. Program je obuhvatio desetke sveučilišta, bolnica i istraživačkih centara – a jedan od ključnih partnera bio je dr. Ewen Cameron, šef psihijatrije u bolnici Royal Victoria u Montrealu.
Putem prikrivenog financiranja preko „Human Ecology Fund“, CIA je Cameronu osigurala više od 60.000 dolara (vrijednost tadašnjeg proračuna). Eksperimenti su provođeni nad pacijentima koji su tražili pomoć zbog blage depresije, tjeskobe ili postporođajnih stanja. Nijedan od njih nije znao da sudjeluje u eksperimentu.
Što su im radili?
Pacijenti su prolazili kroz više faza:
- “Psihička regresija”: pacijente su sedirali tjednima, stavljali u izolaciju i svakodnevno im davali visoke doze LSD-a, barbiturata i amfetamina.
- Elektrokonvulzivna terapija: do 40 puta jača od standardne, kako bi se izazvalo potpuno brisanje kratkoročnog i dugoročnog pamćenja.
- “Ponovno programiranje”: kroz tjedne su pacijenti slušali ponavljane audio poruke – po više sati dnevno – kako bi im se „usadili“ novi obrasci ponašanja.
Rezultat? Mnogi su ostali nesposobni za samostalan život, bez sjećanja na vlastitu obitelj, djecu, pa čak i vlastiti identitet.
Prva razotkrivanja
Tijekom 1970-ih, nakon što su isplivali dokumenti o CIA-inim eksperimentima, pažnja se usmjerila i na kanadske institucije. Godine 1977., američki Kongres otvorio je istragu o MK-ULTRA programu, a ime Camerona i eksperimenata u Montrealu javno je spomenuto. No tek su 1990-ih obitelji žrtava uspjele dobiti djelomična priznanja. Kanadska vlada je isplatila simbolične odštete za 77 žrtava, ali nikad nije priznala institucionalnu odgovornost.
Posljedice i pitanja
Danas su ovi eksperimenti dokumentirani u arhivima, knjigama i službenim izvještajima, no mnoga pitanja ostaju bez odgovora. Koliko je još ljudi bilo izloženo? Koliko je njihova sudbina skrivena iza medicinskih dijagnoza?
Dr. Ewen Cameron umro je 1967. godine, nikada ne odgovaravši za svoje metode. Njegovi tekstovi o „psiho-deprogramiranju“ i dalje se citiraju u raspravama o medicinskoj etici.
Ostaje činjenica: Eksperiment se dogodio, žrtve su ostale zaboravljene, a država je godinama šutjela.
