U travnju 2016. javnost je doznala za jedno od najvećih curenja podataka u povijesti: Više od 11,5 milijuna dokumenata iz panamske odvjetničke kuće Mossack Fonseca. Materijal je obuhvaćao e-mailove, ugovore, registre i druge zapise o osnivanju i upravljanju offshore tvrtkama, u razdoblju od 1970-ih do proljeća 2016. U središtu priče nije bila jedna država ili jedna afera, nego čitav sustav koji omogućuje skrivanje vlasništva, preusmjeravanje novca i izbjegavanje nadzora.
Tko je držao ključeve
Mossack Fonseca bila je globalno poznata po jednoj usluzi: Osnivanju i administriranju anonimnih ili teško uočljivih poslovnih struktura, najčešće putem tvrtki registriranih u jurisdikcijama poput Britanskih Djevičanskih Otoka ili Paname. Tvrtka je osnovana 1977., a njezini osnivači bili su Jürgen Mossack i Ramón Fonseca. Nakon objave Panama Papersa našla se pod snažnim pritiskom javnosti i institucija te je zatvorena 2018. godine.
Kako je priča postala globalna
Dokumente su prvi dobili novinari njemačkog dnevnika Süddeutsche Zeitung, koji su ih potom podijelili s Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ). Konzorcij je okupio više od 370 novinara iz više od 100 medijskih kuća u gotovo 80 zemalja. Takav model suradnje pokazao se ključnim, jer su offshore mreže po svojoj prirodi međunarodne, a njihovo istraživanje zahtijeva koordiniran globalni pristup.
Offshore nije nužno ilegalan – ali jest rizičan
Offshore tvrtke same po sebi nisu nezakonite i mogu služiti legitimnim poslovnim svrhama. Međutim, Panama Papers su pokazali koliko se lako isti mehanizmi mogu zloupotrijebiti za prikrivanje stvarnog vlasništva, izbjegavanje poreza, skrivanje sukoba interesa i premještanje novca izvan dosega regulatora. Ključni problem nije postojanje offshorea, nego netransparentnost i slaba kontrola nad stvarnim korisnicima takvih struktura.
Kad dokumenti ruše vlade
Objava Panama Papersa izazvala je političke potrese diljem svijeta. Najpoznatiji primjer bila je ostavka islandskog premijera Sigmundura Davíða Gunnlaugssona u travnju 2016., nakon masovnih prosvjeda povezanih s otkrićima o offshore tvrtki povezanoj s njegovom obitelji. Taj je slučaj pokazao da posljedice curenja podataka mogu biti neposredne i ozbiljne.
Što je ostalo nakon skandala
U godinama nakon objave, porezne i istražne institucije u brojnim zemljama pokrenule su postupke i provjere. Procjenjuje se da je do 2021. godine globalno naplaćeno više od 1,3 milijarde američkih dolara dodatnih poreza i kazni povezanih s istragama proizašlim iz Panama Papersa. Istodobno je pojačan pritisak na donošenje zakona o registrima stvarnog vlasništva i suzbijanju pranja novca.
