Pitanje eutanazije i potpomognutog umiranja jedno je od najosjetljivijih bioetičkih pitanja u Europi, a zakonodavstvo se među državama značajno razlikuje. Dok neke zemlje dopuštaju aktivnu eutanaziju koju provode liječnici, druge priznaju samo potpomognuto samoubojstvo, a u mnogima je svaka takva praksa i dalje zabranjena.
Najnoviji slučajevi u pojedinim državama ponovno su otvorili raspravu o granicama medicinske etike, autonomiji pacijenata i ulozi države u donošenju odluka o kraju života.
Države koje dopuštaju eutanaziju
U Europi je eutanazija — u kojoj liječnik aktivno sudjeluje u okončanju života pacijenta — legalna u četiri države.
Nizozemska je bila prva zemlja na svijetu koja je legalizirala eutanaziju još 2002. godine. Zakon dopušta postupak u slučajevima nepodnošljive patnje bez izgleda za oporavak, uz stroge uvjete i višestruke medicinske provjere.
Belgija je iste godine dekriminalizirala eutanaziju pod određenim uvjetima. Pacijent mora biti pri svijesti, sposoban donijeti odluku i trpjeti trajnu i neizdrživu patnju, bilo fizičku ili psihičku.
Luksemburg je 2009. donio sličan zakon koji omogućuje eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo u slučajevima teških i neizlječivih bolesti.
Španjolska je eutanaziju legalizirala 2021. godine. Postupak zahtijeva više uzastopnih zahtjeva pacijenta i potvrdu liječnika da se radi o ozbiljnom i neizlječivom stanju ili trajnoj, teškoj patnji.
Zemlje koje dopuštaju potpomognuto umiranje
Neke države ne dopuštaju aktivnu eutanaziju, ali omogućuju potpomognuto umiranje, pri čemu pacijent sam uzima propisanu tvar.
Austrija je takav model uvela 2022. godine. Postupak je strogo reguliran i dostupan samo odraslim osobama koje pate od teških i neizlječivih bolesti, uz obaveznu procjenu sposobnosti donošenja odluka.
Takav pristup nastoji balansirati između autonomije pacijenta i zabrane izravne liječničke intervencije u okončanju života.
Države u kojima se zakonodavstvo još razmatra
U nekim europskim zemljama rasprava o eutanaziji još traje, a zakonodavni procesi nisu dovršeni.
Francuska već nekoliko godina razmatra uvođenje zakona o potpomognutom umiranju, no političke podjele i etičke dileme usporavaju proces.
Portugal je donio zakon, ali njegova primjena još nije stupila na snagu zbog političkih i ustavnih prepreka.
Malta je pokrenula javnu raspravu kako bi procijenila postoji li društveni konsenzus za eventualnu legalizaciju.
Slovenija je prošla kroz složen proces referenduma i zakonodavstva, ali je primjena zakona zasad zaustavljena nakon što su građani na obvezujućem referendumu odbili njegovu provedbu.
Strogi uvjeti i etičke dileme
U državama gdje je eutanazija legalna, postupak je strogo reguliran. U pravilu se zahtijeva da pacijent jasno i više puta izrazi svoju volju, da je sposoban donositi odluke te da pati od ozbiljne i neizlječive bolesti ili trajnog stanja koje uzrokuje nepodnošljivu patnju.
Liječnici moraju potvrditi da ne postoje druge razumne medicinske opcije, a često je potrebna i neovisna procjena drugog stručnjaka.
Različiti pristupi, zajedničke dileme
Razlike u zakonodavstvu odražavaju dublje društvene i kulturne razlike među europskim državama. Dok neke zemlje naglašavaju pravo pojedinca na autonomiju i dostojanstvo na kraju života, druge ističu zaštitu života i oprez prema mogućim zloupotrebama.
Zbog toga Europa i dalje ostaje duboko podijeljena oko ovog pitanja, a rasprava o eutanaziji vjerojatno će se nastaviti i u godinama koje dolaze.
