Seveso
Dana 10. srpnja 1976., oko 12:37, u kemijskoj tvornici ICMESA u gradu Medi, sjeverno od Milana, došlo je do eksplozije sigurnosnog diska na reaktoru. U atmosferu je ispušten toksičan oblak koji je sadržavao dioksin TCDD (2,3,7,8-tetrahlordibenzo-p-dioksin) – jednu od najopasnijih poznatih kemikalija. Vjetar je oblak nosio prema jugoistoku, preko općina Seveso, Cesano Maderno, Desio, Bovisio-Masciago i Meda.
Uslijedili su simptomi trovanja: opekline, nagla uginuća životinja i uništenje vegetacije. Bila je to jedna od najtežih industrijskih nesreća u Europi – i prekretnica u zakonodavstvu o zaštiti okoliša.
Što se dogodilo?
Tvornica ICMESA, u vlasništvu švicarskog koncerna Hoffmann-La Roche, proizvodila je 2,4,5-triklorofenol, sirovinu za pesticide i herbicide. Zbog tehničkog kvara zaustavljeno je miješanje unutar reaktora, a temperatura je porasla, što je dovelo do nekontrolirane reakcije i stvaranja TCDD-a. Otrovni plin ispušten je kroz sigurnosni ventil.
U prvim danima vlasti nisu znale s čim se suočavaju – radnici nisu odmah evakuirani, a građanima je rečeno da je riječ o “parama bez posljedica”.
Zone kontaminacije i evakuacije
Nakon prvih mjerenja, područje je podijeljeno u tri zone:
- Zona A: najzagađenije područje (TCDD > 50 µg/m²), evakuirano je 736 stanovnika.
- Zona B: srednja razina kontaminacije (5–50 µg/m²), oko 4700 stanovnika pod nadzorom.
- Zona R: niska kontaminacija (<5 µg/m²), oko 31.800 stanovnika, bez restrikcija ali uz preporuke opreza.
Evakuacija zone A provedena je u fazama i završena početkom kolovoza 1976. Cijelo područje ostalo je ograđeno i pod stalnim nadzorom.
Zdravstvene posljedice
Najčešća akutna posljedica bila je klorakna – teški kožni osip sličan opeklinama, zabilježen kod oko 200 osoba, uglavnom djece.
Zbog izloženosti TCDD-u, stanovnici su tijekom desetljeća praćeni kroz posebne zdravstvene programe. Dugoročne studije pokazale su blago povećanje rizika od nekih vrsta karcinoma, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa, posebno kod osoba koje su živjele u zoni A i B.
Seveso je danas jedno od najvažnijih znanstvenih područja za istraživanje učinaka dioksina na ljude.
Učinak na životinje i okoliš
U prvim danima zabilježena su masovna uginuća ptica, kunića, mačaka i pasa. Kako bi se spriječilo širenje dioksina kroz prehrambeni lanac, vlasti su naredile usmrćivanje i zbrinjavanje više od 80.000 domaćih životinja.
U zoni A potpuno je uklonjen gornji sloj tla, srušeni su svi objekti, a kontaminirani materijal pažljivo je deponiran.
Kaznene i političke posljedice
Tvornica ICMESA zatvorena je odmah nakon nesreće, a njezini rukovoditelji suočili su se s istragama. Vlasnička kompanija Roche isplatila je naknade stanovnicima, ali nijedna osoba nije pravomoćno osuđena.
Talijanska vlada formirala je krizni stožer, a događaj je otvorio pitanje industrijske sigurnosti na razini cijele Europe.
Otrov ispod šume – „Bosco delle Querce“
Tijekom 1980-ih zagađeni materijal – uključujući reaktor, tlo i životinjske ostatke – deponiran je u dvije goleme betonske, vodonepropusne „kade“ koje su prekrivene zemljom i pošumljene.
Na tom je mjestu danas park prirode “Bosco delle Querce” (Hrastova šuma), otvoren 1996. Park je simbol ekološke obnove i povijesnog sjećanja – ali područje se i dalje redovito nadzire.
Seveso u europskom zakonodavstvu
Nesreća je izravno potaknula donošenje prvih europskih propisa o industrijskoj sigurnosti. Godine 1982. usvojena je prva Seveso direktiva (82/501/EEZ), kojom se uvode obveze identifikacije opasnosti i planiranja izvanrednih situacija u postrojenjima s opasnim tvarima.
Kasnije su uslijedile Seveso II (1996.) i Seveso III (2012.), koje danas obvezuju tisuće objekata diljem EU.
Zašto je priča i danas važna?
Seveso nije samo simbol ekološke katastrofe, već i simbol institucionalnog odgovora: Od zataškavanja do priznanja i reforme. Njegovo naslijeđe vidljivo je u zakonima, protokolima za evakuaciju, kontroli industrijskih postrojenja i odnosu prema transparentnosti.
Danas Seveso podsjeća da industrijski napredak mora biti praćen odgovornošću i stalnim nadzorom.
