Sinyavsky–Daniel suđenje
Godine 1966., Sovjetski Savez proveo je jedno od najpoznatijih suđenja protiv vlastitih intelektualaca. Andrei Sinyavsky i Yuli Daniel, dvojica pisaca, osuđeni su na višegodišnje zatvorske kazne ne zato što su pisali protiv države — već zato što su svoja satirična i kritična djela objavili u inozemstvu pod pseudonimima.
Bio je to prvi slučaj u poslijestaljinističkoj eri da se umjetnicima javno sudi zbog izraženih stavova, i to bez ikakvog nasilnog ili konspirativnog elementa. Suđenje Sinyavsky–Daniel postalo je globalni simbol gušenja slobode izražavanja.
Tko su bili Sinyavsky i Daniel?
Andrei Sinyavsky bio je ugledni književni kritičar i akademik, dok je Yuli Daniel radio kao prevoditelj i pisac. Pod pseudonimima Abram Tertz i Nikolai Arzhak, objavljivali su kratke priče i eseje u francuskim i britanskim časopisima. Njihova djela su sadržavala satiru, alegoriju i simboliku koja je kritizirala sovjetski birokratizam, cenzuru i represiju.
Djela nisu pozivala na nasilje niti rušenje vlasti — ali su otvoreno ismijavala dogme sustava.
Uhićenje i suđenje
Tajna služba (KGB) ih je uhitila 1965., a suđenje je održano početkom 1966. godine u Moskvi. Proces je bio zatvoren za javnost, ali su informacije procurile zahvaljujući obitelji i inozemnim promatračima.
Optuženi su po članku 70 sovjetskog Kaznenog zakona za “antisovjetsku agitaciju i propagandu”. Unatoč globalnim apelima za oslobađanje, sud ih je osudio:
- Sinyavsky: 7 godina zatvora u radnom logoru
- Daniel: 5 godina zatvora u radnom logoru
Obojica su ostala dosljedna i odbila priznati krivnju, tvrdeći da imaju pravo na umjetničku slobodu.
Reakcije u svijetu
Presuda je izazvala šok u intelektualnim krugovima diljem svijeta. Francuski filozofi, britanski pisci, pa čak i američki senatori otvoreno su osudili Sovjetski Savez. Jean-Paul Sartre, Simone de Beauvoir, Bertrand Russell i mnogi drugi potpisali su peticije za oslobađanje.
Suđenje je probudilo i prvu organiziranu disidentsku scenu unutar same SSSR-a. Sovjetski građani, među kojima i poznati fizičar Andrei Saharov, otvoreno su izrazili nezadovoljstvo, što je bio presedan u društvu gdje su javne kritike bile gotovo nezamislive.
Zašto je slučaj važan?
Sinyavsky i Daniel postali su simbol borbe za slobodu riječi u represivnom režimu. Njihovo suđenje dokazalo je da Sovjetski Savez, unatoč službenim tvrdnjama o „toleranciji i obnovi nakon Staljina“, i dalje brutalno kažnjava intelektualce koji odstupaju od ideoloških granica.
Također, proces je prvi put izazvao stvarni međunarodni diplomatski pritisak na Moskvu po pitanju ljudskih prava — desetljećima prije Helsinške povelje (1975).
Što se dogodilo nakon?
Obojica su puštena iz zatvora 1971., nakon što su odslužili pune kazne. Sinyavsky je emigrirao u Francusku, gdje je nastavio pisati i predavati na Sorboni. Daniel je ostao u Moskvi, ali više nije javno objavljivao. Umro je 1988., samo nekoliko godina prije raspada sustava koji ih je osudio.
Njihova djela i dan-danas čitaju se kao ključni dokumenti ruske disidentske književnosti 20. stoljeća.
