Vladimir Putin
Nakon četiri godine rata i 20 paketa sankcija, Europska unija sve otvorenije tvrdi da se u ruskoj ekonomiji vide pukotine. Moskva i dalje financira rat protiv Ukrajine, ali najnoviji pokazatelji upućuju na to da je ruska ratna ekonomija počela gubiti zamah.
Ruski BDP u prvom tromjesečju 2026. smanjio se za 0,3 posto, što je prvi kvartalni pad od početka 2023. godine. Istodobno su visoke kamatne stope, manjak radne snage, proračunski deficit i sankcije sve veći teret za gospodarstvo. Reuters je ovaj tjedan objavio i da je ruska vlada snizila prognozu rasta za 2026. s 1,3 na samo 0,4 posto.
Europa vidi potvrdu svoje strategije
U Bruxellesu ove podatke tumače kao znak da sankcije napokon snažnije djeluju. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen poručila je da sankcije “grizu” rusku ekonomiju, dok dio europskih ministara tvrdi da Moskva sada sve teže skriva cijenu rata.
EU je od 2022. uvela 20 paketa sankcija protiv Rusije. Najnoviji paket, usvojen u travnju 2026., dodatno cilja energetski sektor, vojno-industrijski kompleks, financijske usluge, kripto platforme i rusku “flotu u sjeni”, kojom Moskva pokušava zaobići ograničenja izvoza nafte.
Sankcije bole, ali nisu slomile Rusiju
Ipak, zaključak da su sankcije “pobijedile” bio bi preuranjen. Rusija je i dalje uspjela izbjeći najcrnje scenarije koje je Zapad očekivao: duboku i dugotrajnu recesiju, bankrot države i masovni društveni revolt.
Razlog je ratna ekonomija koju je Kremlj izgradio nakon invazije. Golema državna potrošnja na vojsku, oružje, streljivo i obrambenu industriju održava dio gospodarstva na životu. Vojni sektor radi punim kapacitetom, ali ostatak ekonomije trpi visoke troškove, slabiju produktivnost, otežan pristup tehnologiji i manjak radnika.
Rusija je u rat ušla s niskim javnim dugom i velikim financijskim rezervama, što joj je omogućilo da dulje izdrži pritisak. No ti se amortizeri postupno troše.
Najveći problem ostaje nafta
Ruski proračun i dalje snažno ovisi o prihodima od nafte i plina. Zbog toga je zatvaranje Hormuškog tjesnaca privremeno pomoglo Moskvi jer su više cijene nafte povećale prihode od izvoza. Prema analizi Euronewsa, ruski prihodi od nafte u ožujku su znatno porasli u odnosu na veljaču upravo zbog energetskog šoka izazvanog krizom na Bliskom istoku.
No Europska unija želi preokrenuti taj trend. Bruxelles pokušava uvjeriti saveznike iz G7 da uvedu koordiniranu zabranu pomorskih usluga za tankere koji prevoze rusku naftu. Takva mjera trebala bi povećati troškove transporta, otežati prodaju ruske nafte i dodatno smanjiti prihode Kremlja. EU je u 20. paketu već postavila pravni temelj za buduću zabranu, ali puna primjena zasad čeka zbog poremećaja na energetskom tržištu.
Putin javno priznaje probleme
Znakovito je i to što Vladimir Putin više ne može potpuno ignorirati slabosti gospodarstva. Od svojih je dužnosnika zatražio objašnjenje zašto makroekonomski pokazatelji zaostaju za očekivanjima i koje dodatne mjere treba poduzeti za obnovu rasta.
Kremlj i dalje pokušava prikazati situaciju kao stabilnu, ali čak su i službene prognoze sada znatno slabije. Ruska vlada istodobno govori o stabilnosti, ali priznaje niže investicije, slabiji rast industrije, pritisak visokih kamata i potrebu za opreznijom fiskalnom politikom.
Dvije Rusije: Vojna i civilna
Rusija danas funkcionira kao ekonomija u dvije brzine. Vojno-industrijski sektor i dalje dobiva novac, narudžbe i radnu snagu. Civilni sektor, naprotiv, sve više osjeća posljedice skupog kapitala, manjka radnika, ograničenog uvoza i gubitka zapadnih tržišta.
Sankcije su Rusiju odvojile od velikog dijela globalnih financijskih tokova. Zamrznute su stotine milijardi dolara deviznih rezervi, dio banaka izbačen je iz međunarodnih platnih sustava, a ruske kompanije sve se više oslanjaju na kineski juan, alternativne financijske kanale i slabije platežna tržišta.
To ne znači kolaps, ali znači sporije, skuplje i izoliranije gospodarstvo.
Koliko dugo Moskva može izdržati?
Ključno pitanje nije hoće li se ruska ekonomija urušiti preko noći. Povijest pokazuje da sankcionirane ekonomije često mogu dugo preživjeti, ali uz sve nižu produktivnost, slabiji razvoj i sve veći teret za građane.
Rusija još ima resurse za nastavak rata, ali manevarski prostor je uži nego prije šest mjeseci. Ako se Hormuški tjesnac ponovno stabilno otvori i cijene nafte padnu, Moskva bi mogla izgubiti važan privremeni izvor olakšanja.
Zato EU sada želi pojačati pritisak upravo na ruske energetske prihode. Cilj nije samo kazniti Moskvu, nego postupno učiniti rat financijski sve težim.
Sankcije djeluju, ali sporo
Najrealniji zaključak glasi: sankcije nisu zaustavile rat, ali su promijenile rusku ekonomiju. Učinile su je zatvorenijom, manje inovativnom, više ovisnom o Kini i znatno više podređenom vojnoj proizvodnji.
Putin još nije prisiljen na ustupke, no sve više pokazatelja sugerira da ratni model rasta nailazi na granice. Europa zato vidi razlog za nastavak pritiska, ali i zna da same sankcije neće biti dovoljne ako ne budu praćene vojnom, financijskom i političkom potporom Ukrajini.
Ruska ekonomija nije pred slomom. Ali više ne izgleda ni nepobjedivo.
