Havana, Cuba
Kuba se nalazi u jednoj od najtežih kriza od početka komunističke vladavine, a administracija Donalda Trumpa sve otvorenije pokušava iskoristiti gospodarsko i energetsko urušavanje otoka kako bi prisilila Havanu na ustupke. Američki pritisak više nije samo diplomatski ili simboličan: usmjeren je na gorivo, financije, politički vrh i međunarodne partnere kubanskog režima.
U posljednjim tjednima Washington je proširio sankcije protiv kubanskih političkih i vojnih dužnosnika, a američki dužnosnici otvoreno govore o potrebi promjene režima. Reuters navodi da je Trumpova administracija pojačala pritisak i kroz nastojanja da zaustavi isporuke goriva Kubi, što je izazvalo dugotrajne nestanke struje i dodatno pogodilo već iscrpljeno gospodarstvo.
Energetski udar kao glavno oružje
Najveći problem za Havanu trenutačno je gorivo. Kuba je već mjesecima pogođena nestašicama dizela i loživog ulja, ključnih za rad elektrana, prijevoz, bolnice, škole i osnovne javne usluge. Kubanski ministar energetike izjavio je da zemlja nema rezerve dizela ni loživog ulja, dok su dijelovi Havane ostajali bez struje i po 20 sati dnevno.
Do pogoršanja je došlo nakon što je Trump u siječnju zaprijetio carinama državama koje opskrbljuju Kubu naftom. Reuters je izvijestio da su nakon toga ključni saveznici, uključujući Venezuelu i Meksiko, obustavili ili smanjili isporuke, što je dodatno produbilo nestašice goriva i električne energije.
Za Kubu je to posebno razorno jer je desetljećima ovisila o subvencioniranim ili politički dogovorenim isporukama energenata, prvo iz Sovjetskog Saveza, zatim iz Venezuele. Kada taj model pukne, posljedice se odmah vide u svakodnevnom životu: prazne benzinske crpke, kolaps javnog prijevoza, kvarovi mreže i rast nezadovoljstva stanovništva.
Humanitarna pomoć ili politički mamac?
Washington istodobno nudi humanitarnu pomoć. SAD je Kubi ponudio paket vrijedan 100 milijuna dolara, uključujući hranu, medicinsku pomoć i brzi satelitski internet, ali uz uvjet “značajnih reformi”. Havana poručuje da je spremna razmotriti pomoć, ali samo ako ne dolazi s političkim uvjetima.
U tome se vidi srž Trumpove strategije. S jedne strane, SAD pojačava pritisak do točke u kojoj kubanska država sve teže održava osnovne funkcije. S druge strane, nudi izlaz kroz pomoć i pregovore, ali pod uvjetom političke promjene.
Kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel tvrdi da bi Washington najviše pomogao ukidanjem sankcija, a ne uvjetovanom pomoći. Za Havanu je američka ponuda proturječna: najprije se pojača energetsko gušenje, a zatim se nudi paket pomoći kao dokaz dobre volje.
Pritisak na vrh režima
Uz ekonomske mjere, SAD cilja i političko-sigurnosni aparat. Najnovije sankcije pogodile su kubanske dužnosnike, obavještajnu službu i institucije povezane s represijom. Washington optužuje kubanski režim da bogatstvo i resurse koristi za održavanje elite, dok stanovništvo trpi nestašice i siromaštvo.
Dodatnu eskalaciju predstavlja američka optužnica protiv bivšeg predsjednika Raúla Castra povezana s rušenjem civilnih zrakoplova 1996. godine. Taj potez ima snažnu simboličku težinu jer Washington sada ne cilja samo aktualne dužnosnike, nego i povijesno jezgro kubanskog režima.
Hoće li Trump posegnuti za vojnom opcijom?
Najveće pitanje ostaje planira li Trump vojnu intervenciju ili koristi prijetnju silom kao sredstvo pritiska. Reuters izvještava da su demokratski senatori pokrenuli rezoluciju kojom bi se predsjedniku pokušalo onemogućiti korištenje američke vojske protiv Kube bez odobrenja Kongresa. Kao razlog navode Trumpove prijetnje, izvješća o mogućem planiranju vojnih opcija i tvrdnju da Kuba ne predstavlja značajnu prijetnju američkoj nacionalnoj sigurnosti.
To pokazuje da se i u Washingtonu pojavljuje otpor scenariju nasilne promjene režima. Kritičari upozoravaju da bi vojna intervencija mogla izazvati humanitarnu katastrofu i novi migracijski val prema SAD-u.
Trump zato zasad djeluje na granici između prisile i pregovora. Govori da će se s Kubom “razgovarati”, ali istodobno drži režim pod maksimalnim pritiskom i čeka trenutak u kojem će Havana biti dovoljno oslabljena da prihvati uvjete.
Režim je slab, ali još nije pao
Kubanska vlast suočena je s nestašicama, nezadovoljstvom, međunarodnom izolacijom i sve manjim prostorom za manevar. No povijest Kube pokazuje da režim ima veliko iskustvo preživljavanja kriza. Represivni aparat, kontrola informacija, sigurnosne službe i strah od kaosa i dalje su važni oslonci vlasti.
Istodobno, vanjski pritisak može imati i suprotan učinak. Ako stanovništvo zaključi da SAD namjerno guši otok, režim može pokušati mobilizirati nacionalistički otpor i za sve optužiti Washington. Upravo zato američka strategija nosi rizik: može ubrzati slom, ali može i produljiti agoniju.
Završnica, ali ne nužno brza
Trump očito vjeruje da je Kuba u završnoj fazi i da je sada trenutak za maksimalni pritisak. Energetska kriza, sankcije i diplomatska izolacija stvorile su situaciju u kojoj Havana ima sve manje opcija.
No “završnica” ne mora značiti brz pad režima. Ona može značiti dugotrajno iscrpljivanje, sve dublju humanitarnu krizu, nove prosvjede, represiju i pregovore iza zatvorenih vrata.
Kuba je danas bliže prijelomnoj točki nego godinama ranije. Ali još nije jasno hoće li ta točka dovesti do dogovora, unutarnje eksplozije ili još jednog razdoblja preživljavanja pod opsadom.
