Najamnine u europskim glavnim gradovima snažno se razlikuju, ali najnoviji podaci pokazuju da se Zagreb više ne može smatrati jeftinim tržištem. Prosječna mjesečna najamnina za dvosobni stan u Zagrebu iznosi 1.550 eura.
To Zagreb stavlja u isti cjenovni razred s Helsinkijem, vrlo blizu Beča, gdje je prosjek 1.600 eura. Još je zanimljivije da je Zagreb skuplji od Bruxellesa, političkog središta Europske unije, gdje prosječna najamnina za takav stan iznosi 1.450 eura.
Za hrvatske građane problem nije samo apsolutna cijena, nego odnos najamnina i plaća. Iznos koji u bogatijim zemljama može biti visok, ali podnošljiv, u Hrvatskoj za mnoge obitelji i mlade zaposlene predstavlja gotovo nepremostiv trošak.
Najskuplji su Švicarska, London i sjever Europe
Na vrhu europske ljestvice nalazi se Ženeva, gdje prosječna najamnina za dvosobni stan iznosi 3.350 eura mjesečno. London je najskuplji među glavnim gradovima, s prosjekom od 3.050 eura.
Slijede Dublin i Stockholm s 2.650 eura, Oslo s 2.550 eura te Pariz s 2.500 eura. Iznad 2.000 eura nalaze se i Kopenhagen, Luxembourg, Reykjavik, Bern, Haag i München.
U tim gradovima najamnine guraju visoke plaće, snažna potražnja, međunarodne kompanije, studenti, migracije i kroničan manjak stanova. Kada se broj stanovnika povećava brže od ponude stanova, najamnine rastu bez obzira na politička obećanja.
Zagreb je u sredini, ali za domaće plaće to je visoko
Na papiru, Zagreb nije u europskom vrhu. Daleko je od Londona, Ženeve ili Dublina. No hrvatski problem je dostupnost, ne samo cijena.
Prosječnih 1.550 eura za dvosobni stan u Zagrebu znači da najam sam može pojesti velik dio prihoda kućanstva. Za samce, mlade obitelji, studente i radnike koji se sele u Zagreb zbog posla, to sve češće znači izbor između skučenog prostora, života s cimerima, preseljenja na rub grada ili odustajanja od samostalnog stanovanja.
Zagreb je zato dobar primjer europskog problema u hrvatskim uvjetima: cijene se približavaju zapadnoeuropskim razinama, dok plaće i kupovna moć ne prate isti tempo.
Najjeftiniji gradovi nisu nužno najpristupačniji
Na dnu ljestvice nalaze se Skoplje s 470 eura, Priština s 520 eura i Ankara sa 770 eura. Među članicama EU-a najjeftiniji su Sofija s 900 eura i Nikozija s 910 eura.
No niže najamnine ne znače automatski lakši život. U gradovima s nižim plaćama i 900 eura može biti jednako teško platiti kao 2.000 eura u bogatijem gradu.
Zato se stambena kriza ne može mjeriti samo iznosom najamnine. Ključno je koliko ona iznosi u odnosu na plaću, koliko je stanova dostupno i kakva je kvaliteta stanovanja.
Zašto najamnine rastu?
Rast najamnina u Europi posljedica je nekoliko povezanih procesa. Nakon pandemije ljudi su se vratili u gradove, migracije su povećale potražnju, kamatne stope otežale su kupnju stana, a visoki troškovi gradnje usporili su novu ponudu.
Kada manje ljudi može kupiti stan, više ih ostaje u najmu. To povećava pritisak na tržište i dodatno podiže cijene.
U Zagrebu se tome dodaju domaći problemi: koncentracija poslova, studenata i javnih institucija u glavnom gradu, nedovoljna ponuda kvalitetnih stanova za dugoročni najam, rast cijena nekretnina i investicijska kupnja stanova.
Hrvatska mora ozbiljnije urediti tržište najma
Zagrebova pozicija u europskoj usporedbi pokazuje da Hrvatska više ne može stanovanje tretirati kao sporedno socijalno pitanje. Najam je postao ključan dio životnog standarda.
Ako najamnine nastave rasti brže od plaća, glavni grad postat će sve manje dostupan onima koji u njemu rade, studiraju i grade obitelj. To može dodatno potaknuti iseljavanje, produbiti nejednakosti i stvoriti grad u kojem sve veći dio prihoda odlazi samo na krov nad glavom.
Rješenje nije jedno. Potrebno je više dugoročnog najma, više javno dostupnih stanova, bolja regulacija najmodavnog tržišta, poticanje gradnje i porezna politika koja ne nagrađuje prazne stanove.
Zagreb nije najskuplji grad u Europi, ali za Hrvatsku je već dovoljno skup da postane ozbiljan društveni problem. Europska ljestvica samo potvrđuje ono što podstanari u Zagrebu već znaju: stanovanje je postalo najveći teret kućnog budžeta.
