Deset godina nakon referenduma na kojem je Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo napustiti Europsku uniju, jasno je da Brexit nije izazvao trenutačni gospodarski slom kakvog su neki predviđali. Nije bilo trenutne recesije, ni dramatičnog pada tržišta nekretnina.
Ali dugoročna cijena postala je vidljiva. Britanija je sporije rasla, poslovna ulaganja su slabija, trgovina robom s Europom kompliciranija, a politička nestabilnost postala je gotovo trajno stanje.
Brexit se pokazao manje kao trenutak oslobođenja, a više kao dugotrajno trenje u gospodarstvu i politici.
Obećani dobitci nisu se pojavili
Zagovornici izlaska iz EU-a obećavali su veću suverenost, manje regulacije, nižu migraciju, snažnije javne usluge i velike nove trgovinske sporazume s ostatkom svijeta.
Dio tih obećanja nije se ostvario. Novi trgovinski ugovori s državama poput Australije, Novog Zelanda, Japana ili Indije ne mogu nadomjestiti izgubljenu lakoću poslovanja s Europskom unijom, koja je i dalje najveći i najvažniji britanski trgovinski partner.
Britanija je dobila formalno više prostora za vlastita pravila, ali je za to platila skupljim izvozom, papirologijom, carinskim provjerama i slabijim pristupom najvećem jedinstvenom tržištu na svijetu.
Najviše su pogođene tvrtke koje trguju robom
Prije Brexita britanske su tvrtke mogle slati robu u EU gotovo jednako jednostavno kao unutar vlastite zemlje. Nakon izlaska iz jedinstvenog tržišta i carinske unije, pojavile su se nove provjere, sanitarne kontrole, obrasci i kašnjenja.
Velike kompanije lakše su se prilagodile jer imaju novac, pravne timove i logističke odjele. Manje tvrtke često nisu. Za njih su novi troškovi postali razlog da smanje ili potpuno obustave trgovinu s EU-om.
To je jedna od najvažnijih posljedica Brexita: nije potpuno zaustavio trgovinu, ali ju je učinio sporijom, skupljom i složenijom.
London je izdržao bolje nego industrija
Jedan od najčešćih strahova bio je da će London izgubiti status europskog financijskog središta. To se nije dogodilo u mjeri koju su predviđali najpesimističniji scenariji.
City of London i dalje je jedan od najvažnijih financijskih centara svijeta. Britanija je ostala snažna u izvozu usluga, posebno financijskih, pravnih, konzultantskih i poslovnih usluga.
No ta otpornost ne mijenja širu sliku. Usluge su prošle bolje od robe, ali cijelo gospodarstvo i dalje osjeća manji potencijal rasta nego što bi ga, prema većini ekonomskih procjena, imalo da je zemlja ostala u EU-u.
Brexit nije smanjio migraciju
Jedno od glavnih obećanja kampanje za izlazak iz EU-a bilo je “preuzimanje kontrole” nad granicama. No migracija nije pala na način koji su birači očekivali.
Naprotiv, nakon Brexita neto migracija u Ujedinjeno Kraljevstvo dosegnula je rekordne razine, samo se promijenio njezin sastav. Manje je dolazaka iz EU-a, a više iz drugih dijelova svijeta, osobito kroz radne, studentske i humanitarne kanale.
To je politički posebno neugodno za zagovornike Brexita. Biračima je obećano manje migracije, a zemlja je dobila drukčiju, ali i dalje vrlo visoku migraciju.
Javnost se okrenula protiv Brexita
Deset godina nakon referenduma, britansko raspoloženje se znatno promijenilo. Većina građana sada smatra da je odluka o izlasku bila pogrešna, a velik dio javnosti Brexit opisuje kao neuspjeh.
To ne znači da postoji jednostavan put natrag. Podrška ponovnom ulasku u EU pada kada se građanima kaže da bi Britanija možda morala prihvatiti uvjete bez starih izuzeća, poput posebnog statusa oko eura ili Schengena.
Drugim riječima, Britanci sve više žale zbog posljedica Brexita, ali nisu nužno spremni platiti političku cijenu potpunog povratka.
Povratak u EU nije realna politika
Premijer Keir Starmer pokušava popraviti odnose s Bruxellesom i govoriti o “resetu” odnosa s EU-om. Suradnja je već ojačala u području sigurnosti i obrane, a mogući su i dogovori o hrani, energiji, mladima i lakšem poslovanju.
No povratak u Europsku uniju nije na dnevnom redu. Ni britanska vlada ni većina poslovnih organizacija ne žele ponovno otvoriti političku bitku koja je desetljeće razarala britansku politiku.
Osim toga, Bruxelles ne bi Britaniji nužno ponudio isti povlašteni status koji je imala prije izlaska. Novi ulazak mogao bi značiti manje izuzeća, više obveza i novu rundu domaćih sukoba.
Brexit je promijenio Britaniju, ali nije riješio njezine probleme
Najveća slabost Brexita nije samo u tome što je stvorio nove troškove. Još je veći problem to što nije riješio stare britanske probleme: slabu produktivnost, nejednake regije, pritisak na zdravstvo, stambenu krizu, manjak ulaganja i nisko povjerenje u politiku.
Mnogi birači koji su glasali za izlazak iz EU-a tražili su promjenu. Dobili su je, ali ne onu koju su očekivali. Umjesto bržeg rasta i većih javnih prihoda, Britanija se našla u situaciji u kojoj pokušava ublažiti štetu i ponovno graditi odnose s tržištem koje je sama napustila.
Deset godina poslije, Brexit nije gotova priča. On je i dalje okvir kroz koji Britanija vodi raspravu o gospodarstvu, identitetu, migraciji i svom mjestu u svijetu.
Najjasniji zaključak je da izlazak iz EU-a nije donio katastrofu preko noći, ali je stvorio trajni trošak. Britanija sada pokušava zadržati političku dobit suverenosti, a istodobno vratiti dio ekonomskih koristi koje je izgubila odlaskom iz Europe. To je težak balans — i možda najiskreniji opis Brexita deset godina poslije.
