Keir Starmer
Britanski premijer Keir Starmer objavio je da će se povući s dužnosti, manje od dvije godine nakon što je Laburističku stranku doveo do velike izborne pobjede. Novi lider trebao bi biti izabran do povratka parlamenta u rujnu, čime se otvara put za još jednu promjenu premijera u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Starmerov odlazak rezultat je višemjesečnog pada popularnosti, nezadovoljstva unutar Laburističke stranke i uvjerenja sve većeg broja zastupnika da s njim na čelu stranka ne može zaustaviti rast Reform UK-a Nigela Faragea.
Burnham se nameće kao glavni favorit
Najizgledniji nasljednik je Andy Burnham, bivši gradonačelnik Greater Manchestera, koji se upravo vratio u Westminster nakon pobjede na dopunskim izborima u Makerfieldu. Ta pobjeda dala je njegovim pristašama argument da može ponovno povezati Laburiste s biračima koje stranka gubi prema desnici i populističkom Reform UK-u.
Burnham se u britanskoj politici predstavlja kao komunikativniji, narodskiji i politički instinktivniji lider od Starmera. Njegovi saveznici tvrde da Laburistima treba netko tko bolje razumije svakodnevne probleme birača, od cijena života do javnih usluga i migracija.
No njegova moguća premijerska pozicija nosi i rizik. Burnham još nije jasno objasnio gospodarski program, vanjsku politiku ni odnos prema proračunskim ograničenjima. Ako preuzme vladu, morat će vrlo brzo pokazati da nije samo popularniji od Starmera, nego i spreman upravljati državom.
Starmer je izgubio stranku prije nego državu
Starmer nije pao zbog jednog skandala ili jedne odluke. Pao je jer je velik dio njegove stranke zaključio da je postao politički teret.
Laburisti su 2024. došli na vlast obećavajući stabilnost nakon godina konzervativnog kaosa. No birači su ubrzo postali nezadovoljni sporim promjenama, visokim troškovima života, pritiskom na javne službe i nejasnom porukom vlade.
Starmer je pokušavao vladati kao ozbiljan, oprezan i institucionalan premijer. Problem je što je u vremenu bijesa, inflacije, migracijskih pritisaka i rasta populizma ta opreznost počela izgledati kao slabost.
Britanija nastavlja niz političke nestabilnosti
Starmerov odlazak znači da će Britanija dobiti novog premijera bez općih izbora. To je ustavno moguće jer premijera ne biraju građani izravno, nego osoba koja može osigurati većinu u Donjem domu.
No politički, to dodatno učvršćuje dojam nestabilnosti. Od referenduma o Brexitu 2016. Britanija je promijenila niz premijera: Davida Camerona, Theresu May, Borisa Johnsona, Liz Truss, Rishija Sunaka i sada Keira Starmera. Ako Burnham preuzme dužnost, bit će sedmi premijer u deset godina.
To pokazuje da Brexit nije završio britansku krizu upravljanja. Naprotiv, otvorio je razdoblje u kojem se i velike parlamentarne većine brzo troše, a premijeri padaju pod pritiskom vlastitih stranaka.
Zašto Laburisti žure
Burnhamovi pristaše žele brz prijenos vlasti, po mogućnosti prije stranačke konferencije u rujnu. Strahuju da bi dugo razdoblje čekanja stvorilo politički vakuum i dalo protivnicima vrijeme da napadnu novog lidera prije nego što uopće preuzme vladu.
S druge strane, dio laburista upozorava da bi krunjenje Burnhama bez prave utrke moglo izgledati nedemokratski. Starmer je osvojio izbore i imao mandat, dok Burnham, ako preuzme vlast kroz stranački dogovor, neće imati izravnu potvrdu birača.
To će biti prvo veliko pitanje za Laburiste: žele li brzinu i disciplinu ili otvoreno natjecanje koje može potrajati, ali novom lideru daje jači legitimitet.
Wes Streeting i drugi mogući igrači
Iako je Burnham favorit, nije jedino ime u igri. Wes Streeting se dugo spominjao kao mogući nasljednik Starmera, osobito kao kandidat desnog i centrističkog krila stranke. Spominju se i druge figure, ali nijedna trenutačno nema Burnhamovu kombinaciju prepoznatljivosti, regionalne baze i trenutka.
Streeting bi mogao odlučiti ne ulaziti u izravan sukob ako zaključi da Burnham ima dovoljno potpore među zastupnicima. U tom slučaju mogući su dogovori o budućim ministarskim pozicijama i političkom smjeru nove vlade.
Burnham nasljeđuje težak posao
Ako postane premijer, Burnham neće dobiti prazan papir, nego vladu ograničenu slabim rastom, visokim dugom, skupim zaduživanjem, pritiskom na javne službe i nezadovoljstvom birača.
Njegov glavni izazov bit će pretvoriti političku energiju u konkretne rezultate. Lakše je kritizirati oprezni Starmerov stil nego pronaći novac za NHS, stanovanje, obranu i socijalne programe bez uznemiravanja tržišta i povećanja poreza.
Zato Burnhamova najveća slabost može postati upravo ono što je sada njegova prednost: velika očekivanja.
Starmerov pad je upozorenje svima
Starmer je došao na vlast obećavajući kraj kaosa. Odlazi jer birači i zastupnici nisu dovoljno brzo osjetili promjenu. To je upozorenje i Burnhamu: nova osobnost može kratko promijeniti atmosferu, ali neće automatski riješiti britanske strukturne probleme.
Laburisti sada pokušavaju spasiti vlast promjenom lidera prije nego što birači kazne cijelu stranku. No time riskiraju i priznanje da je projekt koji su ponudili prije manje od dvije godine već iscrpljen.
Britanija tako ponovno ulazi u poznati obrazac: premijer odlazi, stranka traži spas u novom licu, a temeljni problemi ostaju. Burnham bi mogao donijeti svježinu i bolju komunikaciju, ali njegov pravi test neće biti ulazak u Downing Street. Pravi test bit će može li pokazati da Britanija, nakon desetljeća političkih potresa, još uvijek može imati vladu koja traje dovoljno dugo da nešto stvarno promijeni.
