Cijene nafte ponovno su porasle nakon novog zaoštravanja američko-iranskog sukoba u području Hormuškog tjesnaca. Tržišta su već bila nervozna zbog inflacije i mogućeg rasta američkih kamatnih stopa, a novi vojni incident vratio je geopolitičku premiju u cijenu barela.
Prema izvješćima, Sjedinjene Države napale su iranske raketne lansere na malom otoku u Hormuškom tjesnacu, nakon čega je Teheran odgovorio napadima na američke vojne ciljeve u regiji. Oba glavna naftna ugovora porasla su više od 2% u ponedjeljak, a potom su cijene nastavile rasti i u utorak.
To pokazuje koliko je tržište energije osjetljivo na svaki signal iz Perzijskog zaljeva. Kada se čini da se sukob smiruje, cijene se spuštaju. Čim se pojavi nova razmjena udara, strah od poremećaja opskrbe vraća se gotovo odmah.
Hormuški tjesnac ostaje glavna svjetska energetska točka rizika
Hormuški tjesnac nije samo regionalni prolaz. Kroz njega prolazi oko petine svjetske nafte i plina. Zato svaki napad, blokada, prijetnja brodovima ili vojna eskalacija ondje ima globalne posljedice.
Tržište ne mora čekati stvarni potpuni prekid prometa da bi reagiralo. Dovoljna je mogućnost da se transport uspori, osiguranje poskupi, tankeri preusmjere ili kupci počnu gomilati zalihe.
Upravo zato cijena nafte može rasti i kada fizički tokovi nisu potpuno zaustavljeni. Trgovci ne plaćaju samo današnju isporuku, nego i rizik da sutrašnja postane nesigurna.
Warsh dodatno zaoštrava tržišnu nervozu
Istodobno, investitori su morali probaviti i poruke predsjednika američke središnje banke Kevina Warsha. U govoru u Jackson Holeu poručio je da inflacija ostaje previsoka i da Fed mora biti siguran da se kreće prema cilju od 2%.
Warsh nije izravno obećao podizanje kamatnih stopa, ali je tržištima dao dovoljno razloga da povećaju očekivanja novog zaoštravanja monetarne politike. Njegova poruka da je predan “disciplini, a ne odluci” zvuči oprezno, ali tržište ju je pročitalo kao upozorenje: ako inflacija ne popusti, Fed će morati djelovati.
To je loša kombinacija za burze. Skuplja nafta podiže inflacijski pritisak, a više kamate smanjuju vrijednost dionica, povećavaju troškove zaduživanja i posebno pogađaju tehnološke kompanije koje ovise o velikim ulaganjima.
Fed ima problem koji ne može riješiti sam
Ovdje je glavna dilema. Fed može podići kamatne stope kako bi smanjio potražnju i usporio inflaciju. Ali ne može kamatama otvoriti Hormuški tjesnac, zaustaviti rat ili povećati fizičku ponudu nafte.
To znači da se središnja banka suočava s neugodnom vrstom inflacije. Ako cijene rastu zbog energije i geopolitike, podizanje kamata može smanjiti potrošnju, ali ne rješava izvor šoka.
Prestroga monetarna politika u takvom trenutku može dodatno usporiti gospodarstvo. Preblaga politika može dopustiti da se inflacijska očekivanja ukorijene. To je prostor u kojem se ponovno javlja strah od stagflacije: slabiji rast uz visoke cijene.
Tržišta se boje dvostrukog udara
Burze su zato reagirale negativno. Dionice su pale jer ulagači vide dvije prijetnje odjednom: skuplju energiju i skuplji novac.
Skuplja energija pogađa gotovo sve. Ona ulazi u gorivo, prijevoz, proizvodnju, grijanje, kemijsku industriju, poljoprivredu i potrošačke cijene. Skuplji novac pogađa kredite, investicije, nekretnine, tehnološke kompanije i države s velikim potrebama zaduživanja.
Posebno su osjetljive tehnološke dionice. Veliki dio tržišne euforije posljednjih godina vezan je uz umjetnu inteligenciju i golema ulaganja u podatkovne centre, čipove i infrastrukturu. Ako kamate ponovno porastu, cijena financiranja tih ulaganja raste, a buduće zarade vrijede manje u današnjim modelima procjene.
Zato je azijsko tržište odmah osjetilo pritisak, osobito u tehnološkom sektoru.
Nafta vraća inflaciju u središte rasprave
U trenutku kada su se investitori nadali da će inflacija postupno popuštati, skok nafte mijenja ton rasprave. Ako gorivo i energija ponovno poskupe, pritisak se brzo širi na druge cijene.
To ne znači da će svaki rast nafte automatski izazvati novu inflacijsku krizu. Ali ako cijene ostanu visoke dulje vrijeme, posljedice se gomilaju. Prijevoznici podižu cijene, kompanije povećavaju troškove, kućanstva troše više na gorivo i manje na druge stvari, a vlade se suočavaju s političkim pritiskom da ublaže udar.
Upravo zato Fed i druga središnja banke prate naftu ne samo kao robu, nego kao signal budućih inflacijskih očekivanja.
Europa je posebno ranjiva
Europa nema luksuz ignorirati ovu priču. Iako se europska energetska slika promijenila nakon ruske invazije na Ukrajinu, kontinent je i dalje osjetljiv na globalne cijene nafte i plina.
Ako se kriza oko Hormuza pogorša, europske cijene goriva, transporta i industrijskih inputa mogu ponovno porasti. To bi dodatno otežalo posao Europskoj središnjoj banci, koja također mora balansirati između inflacije i slabijeg rasta.
Za Hrvatsku je učinak vrlo konkretan. Skuplja nafta znači pritisak na cijene goriva, prijevoza, logistike, hrane i turističkih troškova. Zemlja koja velik dio potrošnje i mobilnosti veže uz cestovni promet brzo osjeti promjene cijene barela, čak i kada se one najprije događaju na svjetskim burzama.
Hrvatska ne odlučuje o nafti, ali plaća posljedice
Hrvatska nema velik utjecaj na događaje u Hormuškom tjesnacu, odluke Feda ili američko-iranski sukob. Ali posljedice tih odluka i sukoba dolaze kroz cijene.
Ako nafta ostane skupa, rastu troškovi prijevoznika, poljoprivrede, ribarstva, građevine i turizma. Ako dolar dodatno ojača zbog očekivanja viših američkih kamata, energenti koji se kupuju u dolarima mogu biti još skuplji za europske kupce.
To je dvostruki kanal pritiska: viša cijena nafte i jači dolar.
Za građane se to na kraju vidi na benzinskim postajama, u cijenama dostave, hrane i usluga. Za državu se vidi kroz pritisak da ograničava cijene, smanjuje trošarine ili amortizira udar na kućanstva i poduzeća.
Iran koristi energiju kao polugu
Američko-iranski sukob nije samo vojni. On je i energetski. Iran zna da ne mora pobijediti SAD u izravnom sukobu da bi izazvao globalni pritisak. Dovoljno je da stvori nesigurnost oko Hormuza.
Ako brodari, osiguravatelji i trgovci naftom zaključe da prolaz postaje rizičniji, cijena energije raste. To pogađa potrošače u Europi, Aziji i SAD-u te povećava politički pritisak na vlade.
Washington zato pokušava ekonomski i vojno prisiliti Teheran da ne zatvara ili ne ugrožava plovni put. No svaki novi udar nosi rizik nove odmazde, a svaka odmazda vraća strah na tržište.
Ratna premija vratila se u cijenu barela
Prošli tjedan cijene nafte su se spuštale jer su se pojavile nade da bi se napetosti mogle smiriti i da bi fizički tokovi kroz Hormuz mogli biti stabilniji. Novi incident pokazao je koliko je taj optimizam krhak.
Analitičari zato govore o povratku geopolitičke premije. To je dodatak u cijeni koji ne proizlazi iz same ponude i potražnje, nego iz rizika da se nešto dogodi. Što je veća neizvjesnost, veća je premija.
Problem je što se takva premija može pojaviti vrlo brzo, ali sporo nestaje. Tržište mora vidjeti stvarnu deeskalaciju, stabilan promet i uvjerljiv politički signal prije nego što ponovno smanji cijenu rizika.
Jesen će ovisiti o tri podatka
U sljedećim tjednima tržišta će gledati tri stvari. Prvo, hoće li se američko-iranski sukob ponovno proširiti ili će ostati ograničen. Drugo, hoće li se promet kroz Hormuz dodatno normalizirati ili ponovno pogoršati. Treće, hoće li američki podaci o zapošljavanju i inflaciji dati Fedu razlog za podizanje kamata.
Ako nafta ostane visoka, a inflacija tvrdoglava, Warsh će imati jači argument za oštriju politiku. Ako gospodarstvo pokaže slabost, a cijene se smire, Fed bi mogao biti oprezniji.
No tržište sada više ne vjeruje u jednostavan scenarij mekog slijetanja. Previše je vanjskih rizika, a energija je ponovno postala glavni kanal kroz koji geopolitika ulazi u inflaciju.
Nafta i kamate zajedno određuju raspoloženje tržišta
Ovaj trenutak pokazuje zašto financijska tržišta ne gledaju na rat, naftu i kamate kao odvojene priče. One su sada povezane.
Ratni rizik diže naftu. Skuplja nafta diže inflaciju. Viša inflacija povećava šanse za rast kamata. Više kamate ruše dionice i poskupljuju financiranje. Slabije burze i skuplji kredit zatim pritišću potrošnju i investicije.
To je lanac koji može brzo promijeniti raspoloženje tržišta.
Najvažnija poruka nije samo da je nafta ponovno poskupjela. Poruka je da se globalna ekonomija ponovno suočava s istim problemom koji se posljednjih godina stalno vraća: geopolitički šokovi ruše predvidljivost, a središnje banke moraju čistiti posljedice koje nisu same stvorile.
Ako se Hormuz smiri, cijene bi mogle ponovno pasti. Ako se sukob nastavi, nafta bi mogla ostati dovoljno skupa da Warshu i Fedu dodatno oteža odluku.
U tom slučaju tržišta neće strahovati samo od rata ili samo od viših kamata. Strahovat će od njihove kombinacije.
