Egipat sve snažnije pritišće Europsku uniju da preuzme veći dio troškova zbrinjavanja izbjeglica i migranata, dok Bruxelles istodobno sve više ovisi o Kairu kao ključnoj državi za zaustavljanje neregularnih migracija preko Sredozemlja.
U toj razmjeni interesa obje strane imaju snažne adute. Europske vlade žele smanjiti migracijski pritisak prema vlastitim granicama, a Egipat tvrdi da već nosi golem financijski i društveni teret. Kairo procjenjuje da trošak pružanja osnovnih usluga migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila premašuje 8,5 milijardi eura godišnje.
Strateško partnerstvo vrijedno milijarde
EU i Egipat su 2024. podigli odnose na razinu strateškog i sveobuhvatnog partnerstva. Bruxelles je tada najavio paket vrijedan 7,4 milijarde eura za razdoblje od 2024. do 2027., uključujući 5 milijardi eura povoljnih zajmova, 1,8 milijardi eura dodatnih ulaganja i 600 milijuna eura bespovratnih sredstava. Od toga je 200 milijuna eura namijenjeno upravljanju migracijama.
Europska komisija taj paket predstavlja kao dio šire suradnje koja obuhvaća ekonomsku stabilnost, trgovinu, sigurnost, investicije, migracije i razvoj vještina. No kritičari tvrde da EU time sve više prepušta autoritarnim partnerima ulogu čuvara svojih granica.
Spor oko brojki
Egipatske vlasti tvrde da zemlja prima više od 10 milijuna migranata, izbjeglica i tražitelja azila. Premijer Mostafa Madbouly i ministar vanjskih poslova Badr Abdelatty poručuju da ti ljudi ne žive u izoliranim kampovima, nego unutar egipatskog društva i koriste osnovne javne usluge.
Međutim, UNHCR-ovi podaci znatno su niži. Prema operativnom izvješću iz veljače, u Egiptu je registrirano gotovo 1,1 milijun izbjeglica i tražitelja azila, pri čemu žene i djeca čine gotovo tri četvrtine ukupnog broja. Razlika proizlazi iz toga što UNHCR broji samo formalno registrirane izbjeglice i tražitelje azila, dok egipatske vlasti uključuju i šire kategorije migranata, stranih državljana i nedokumentiranih stanovnika.
Sudan je promijenio razmjere krize
Egipat je i prije rata u Sudanu bio važno utočište za ljude koji bježe od sukoba u regiji, uključujući Sirijce, Palestince, Južne Sudance, Eritrejce, Etiopljane, Jemence, Somalce i Iračane.
No rat u Sudanu, koji je počeo u travnju 2023., dramatično je povećao pritisak. Prema UNHCR-u, broj izbjeglica i tražitelja azila u Egiptu utrostručio se od početka sukoba, a Sudan je postao najveća skupina među registriranima, s više od 830.000 ljudi u veljači ove godine.
Za Kairo je to dodatni argument da postojeća europska pomoć nije razmjerna stvarnom opterećenju.
Izbjeglice ne žive u kampovima, nego u gradovima
Za razliku od nekih drugih zemalja u regiji, Egipat ne koristi velike formalne izbjegličke kampove. Izbjeglice i migranti uglavnom žive u urbanim sredinama, najčešće u Kairu, Aleksandriji, Damietti i Asuanu, zajedno s lokalnim stanovništvom.
Egipatske vlasti to predstavljaju kao dokaz integracije, ali humanitarne organizacije upozoravaju da takav model dodatno opterećuje stanovanje, škole, zdravstvo i lokalne usluge. Pritisak je dodatno pojačan egipatskom ekonomskom krizom, visokom inflacijom i rastom cijena stanovanja.
U Greater Cairu najamnine su u 2026. porasle između 10 i 18 posto na godišnjoj razini. Prosječna mjesečna najamnina za jednosobni stan iznosi oko 27.000 egipatskih funti, odnosno oko 510 eura, dok je minimalna plaća 7.000 funti, oko 132 eura. Za izbjegličke obitelji, koje često nemaju radne dozvole i ovise o neformalnim poslovima ili pomoći UNHCR-a, ta računica postaje gotovo neodrživa.
Humanitarna pomoć presušuje
Financijski pritisak ne pogađa samo egipatske institucije, nego i humanitarne programe. UNHCR upozorava da je prosječna mjesečna pomoć po izbjeglici u Egiptu pala s oko 11 dolara 2022. na manje od 4 dolara 2025. godine. Mnoge obitelji teško plaćaju stanarinu, hranu i liječenje.
U travnju je UNHCR upozorio da bi zbog manjka novca najmanje 20.000 izbjegličkih obitelji, odnosno oko 87.000 ljudi, moglo ostati bez novčane pomoći. Više od polovice tih obitelji već je doživjelo smanjenje ili prekid pomoći između siječnja i ožujka 2026., a za ovogodišnji program novčane pomoći osigurano je tek oko 2 posto potrebnih sredstava.
Ljudska prava kao slaba točka dogovora
Suradnja EU-a i Egipta izaziva kritike europarlamentaraca, aktivista i organizacija za ljudska prava. Kritičari upozoravaju da Bruxelles jača migracijski dogovor s vlašću predsjednika Abdela Fattaha al-Sisija bez dovoljno snažnih jamstava za zaštitu izbjeglica, tražitelja azila i migranata.
Neovisni stručnjaci UN-a u ožujku su upozorili na izvješća o deportacijama, proizvoljnim uhićenjima i kršenjima prava migranata i izbjeglica u Egiptu, osobito Sudanaca i Sirijaca. Izrazili su zabrinutost i zbog egipatskog zakona o azilu iz prosinca 2024., za koji organizacije za ljudska prava tvrde da vlastima daje široke ovlasti za odbijanje ili ukidanje izbjegličkog statusa.
Egipat odbacuje optužbe da krši načelo zabrane prisilnog vraćanja ljudi u zemlje gdje bi mogli biti ugroženi, tvrdeći da su pritvaranja privremene sigurnosne mjere radi provjere identiteta i borbe protiv krijumčarenja ljudi.
Migracije kao temelj novog odnosa EU-a i Egipta
Migracije su postale jedan od ključnih stupova odnosa Bruxellesa i Kaira. EU treba Egipat kao stabilizacijski oslonac na južnom Sredozemlju, a Egipat koristi tu ulogu kako bi tražio veća sredstva, dugoročnu potporu i legalne migracijske kanale za mlade radnike.
Kairo pritom tvrdi da ne može sam snositi troškove krize koja je posljedica ratova i nestabilnosti u susjedstvu. Bruxelles, s druge strane, pokušava balansirati između vlastitog interesa za smanjenje migracija i kritika da financira režim koji ne pruža dovoljno zaštite ljudskim pravima.
