Starlink je zamišljen kao način povezivanja područja do kojih klasična telekomunikacijska infrastruktura teško dopire. Danas je njegova uloga mnogo šira. Sustav SpaceX-a koristi se nakon prirodnih katastrofa, tijekom prekida interneta, u autoritarnim državama i, što je geopolitički najvažnije, na bojištima.
Njegova prednost proizlazi iz goleme mreže satelita u niskoj Zemljinoj orbiti. Za razliku od klasičnih geostacionarnih satelita udaljenih oko 36.000 kilometara, Starlinkovi sateliti kruže otprilike 550 kilometara iznad Zemlje. Time se smanjuje kašnjenje signala, a mrežu je mnogo teže onesposobiti uništavanjem nekoliko zemaljskih komunikacijskih čvorišta.
U Ukrajini je ta tehnologija postala dio svakodnevnog funkcioniranja vojske.
Ukrajina pokazuje i najveću slabost sustava
Posljednji događaji istodobno pokazuju koliko takva ovisnost može biti opasna. Ukrajinske snage prijavile su probleme nakon ograničenja povezanih sa Starshieldom, sigurnosno i vojno usmjerenim sustavom SpaceX-a koji koristi istu tehnološku infrastrukturu kao Starlink.
Ograničenja su pogodila komunikaciju i neke operacije bespilotnih letjelica. Ukrajinski dužnosnici tvrde da određeni dronovi imaju problema s vezom kada prijeđu brzinu od približno 160 kilometara na sat. Kyiv pregovara sa SpaceX-om i američkom administracijom o uklanjanju tih ograničenja.
Time se otvara pitanje koje nadilazi Ukrajinu: što se događa kada država ključnu vojnu komunikaciju temelji na tehnologiji koju sama ne kontrolira?
Privatna kompanija dobiva moć kakvu su nekad imale samo države
Starlink je koristan upravo zato što može zaobići tradicionalnu infrastrukturu. Tijekom prosvjeda i prekida interneta terminali mogu omogućiti komunikaciju izvan sustava koji kontrolira država. Koristio se i u humanitarnim operacijama u Gazi, dok su terminali tijekom prosvjeda u Iranu služili za zaobilaženje državnih internetskih blokada.
Ali ista tehnološka prednost stvara političku dilemu.
SpaceX može određivati gdje će komercijalni Starlink raditi i pod kojim uvjetima, dok je kod Starshielda kontrola snažnije povezana s američkom vladom i vojskom. Granica između privatne tehnološke kompanije, komercijalnog pružatelja usluga i dijela američke sigurnosne infrastrukture zato postaje sve manje jasna.
Europa pokušava izgraditi vlastitu alternativu
Europska unija upravo zbog takvih rizika ubrzava razvoj vlastite satelitske infrastrukture. Program IRIS² trebao bi dobiti konstelaciju od 348 satelita, dok je GOVSATCOM već počeo pružati prve sigurne komunikacijske usluge europskim državnim institucijama. Potpuna integracija IRIS² usluga očekuje se tek prema kraju desetljeća.
Problem je vrijeme. Starlink već postoji, ima golemu mrežu i milijune korisnika, dok europska alternativa tek nastaje.
