Europljani sve snažnije podupiru ideju da Europska unija mora smanjiti ovisnost o digitalnim tehnologijama iz SAD-a, Kine i drugih trećih zemalja. Istraživanje Eurobarometra pokazuje da velika većina građana želi europski kontroliranu digitalnu infrastrukturu, osobito u područjima koja su ključna za sigurnost, gospodarstvo i javne usluge.
Razlog je jednostavan: digitalna infrastruktura više nije samo pitanje aplikacija, pretraživača ili društvenih mreža. Ona je postala dio nacionalne sigurnosti. Cloud, umjetna inteligencija, čipovi, bolnički sustavi, javna uprava, energetska mreža i obrana sve više ovise o tehnologiji koju Europa često ne kontrolira sama.
Hrvatska među najspremnijima za europske alternative
Hrvatska se u ovom istraživanju posebno ističe. Dok je na razini EU-a 58 posto građana spremno prijeći na europskog digitalnog pružatelja usluga čak i ako bi to značilo nešto više troškove, u Hrvatskoj je taj udio 73 posto.
To Hrvatsku stavlja uz Dansku i Švedsku među zemlje u kojima postoji najjača spremnost da se plati cijena digitalne suverenosti.
To je važan signal. Hrvatski građani očito sve bolje razumiju da besplatne ili jeftine digitalne usluge često imaju skrivenu cijenu: ovisnost o stranim platformama, slabu kontrolu nad podacima i ranjivost javnog sektora ako se pristup određenim tehnologijama iznenada ograniči.
Strah od “kill switcha”
Jedan od glavnih razloga za jačanje europske rasprave o tehnološkoj suverenosti je strah od takozvanog “kill switcha”. To je scenarij u kojem strana vlada ili kompanija može ograničiti, usporiti ili potpuno prekinuti pristup ključnim digitalnim uslugama.
Taj strah više nije teorijski. Američka administracija nedavno je ograničila strani pristup najnaprednijim AI modelima kompanije Anthropic, pozivajući se na nacionalnu sigurnost. Takav potez pokazao je da čak i saveznici mogu ostati bez pristupa važnoj tehnologiji ako se politički interesi promijene.
Za Europu je to upozorenje. Ako bolnice, vojska, javna uprava, škole ili energetski sustavi ovise o tehnologiji izvan EU-a, tada politička odluka u Washingtonu ili Pekingu može imati izravan učinak na europske građane.
Komisija želi europski cloud, AI i čipove
Europska komisija zato gura novi paket tehnološke suverenosti. Cilj je ojačati europske kapacitete u proizvodnji čipova, razvoju umjetne inteligencije, cloud infrastrukturi i otvorenom kodu.
Posebno su važni cloud i AI. Danas europskim digitalnim tržištem dominiraju američki divovi poput Googlea, Microsofta, Amazona i Applea, dok u pojedinim segmentima snažnu ulogu imaju i kineske kompanije. Europa ima kvalitetne istraživače, startupe i industriju, ali nema dovoljno vlastite infrastrukture na razini najvećih globalnih igrača.
Zato nova strategija ne znači da će Europa preko noći zamijeniti sve strane tehnologije. Ideja je da se u najosjetljivijim sektorima smanji ovisnost i stvori europska alternativa ondje gdje bi prekid pristupa bio sigurnosni ili gospodarski problem.
Građani žele sigurnost i zaštitu podataka
Istraživanje pokazuje da građane na prelazak prema europskim digitalnim uslugama najviše motiviraju sigurnost, pouzdanost i bolja zaštita osobnih podataka.
To nije iznenađenje. Nakon godina rasprava o curenju podataka, nadzoru, algoritmima i utjecaju velikih platformi na javni prostor, sve je više građana koji digitalnu suverenost ne vide samo kao industrijsku politiku, nego i kao pitanje demokracije.
Ako su komunikacija, informiranje, plaćanja i javne usluge pod kontrolom nekoliko stranih platformi, tada Europa nema punu kontrolu nad vlastitim digitalnim prostorom.
Problem je cijena
Najveće pitanje ostaje: koliko su građani i države spremni platiti za tu neovisnost?
Europske alternative često su skuplje, sporije se razvijaju i nemaju istu tržišnu moć kao američki i kineski tehnološki divovi. Velike platforme nude gotova, jeftina i učinkovita rješenja. Europske države i tvrtke zato često biraju praktičnost umjesto strateške autonomije.
No krize posljednjih godina promijenile su raspoloženje. Pandemija, rat u Ukrajini, napetosti sa SAD-om, kineski tehnološki uspon i najnovije AI restrikcije pokazali su da ovisnost može postati politički rizik.
Hrvatska mora odlučiti gdje joj je digitalna sigurnost prioritet
Za Hrvatsku je ovo posebno važno jer javni sektor, škole, bolnice, lokalna uprava i poslovni sustavi sve više ovise o digitalnim uslugama. Pitanje nije treba li Hrvatska prestati koristiti američke ili druge strane tehnologije. To nije realno.
Pravo pitanje je gdje ovisnost postaje opasna.
U kritičnim sektorima, poput zdravstva, energetike, sigurnosti, državne uprave i obrane, Hrvatska bi trebala znati tko kontrolira podatke, gdje se oni pohranjuju, tko može prekinuti uslugu i postoji li zamjena ako se pristup ograniči.
Digitalna suverenost ne znači izolaciju. Ona znači sposobnost izbora.
Otvoreni kod može biti europska prednost
Jedan od važnih dijelova europskog pristupa je otvoreni kod. Umjesto da sve ovisi o zatvorenim sustavima velikih kompanija, Europa želi jačati rješenja koja se mogu provjeravati, prilagođavati i koristiti u javnom interesu.
To može biti prilika i za manje zemlje poput Hrvatske. Ako se EU više osloni na otvorene standarde i zajedničke digitalne alate, hrvatske tvrtke, sveučilišta i javne institucije mogu sudjelovati u razvoju, a ne samo kupovati gotova rješenja od globalnih divova.
To je razlika između digitalne potrošnje i digitalne sposobnosti.
Europa kasni, ali više ne može čekati
Europa je godinama govorila o digitalnoj suverenosti, ali često bez dovoljno ulaganja i političke odlučnosti. Sada se okolnosti mijenjaju. Tehnologija je postala dio geopolitike, a AI dodatno ubrzava utrku.
Ako EU ostane ovisna o tuđim čipovima, tuđem cloudu i tuđim AI modelima, riskira da u sljedećem desetljeću bude regulator bez stvarne tehnološke moći.
Zato je ova rasprava veća od pitanja koje aplikacije koristimo. Riječ je o tome može li Europa zadržati gospodarsku konkurentnost, zaštititi podatke građana i osigurati da njezine ključne institucije ne ovise o političkim odlukama izvan kontinenta.
Hrvatska u toj raspravi ne bi trebala biti promatrač. Ako su građani već među najspremnijima podržati europske alternative, država bi to trebala pretvoriti u konkretnu strategiju: pametniju javnu nabavu, jaču kibernetičku sigurnost, potporu domaćim digitalnim tvrtkama i jasna pravila za kritičnu infrastrukturu.
Digitalna suverenost neće biti besplatna. Ali sve više Europljana zaključuje da bi ovisnost mogla biti još skuplja.
