Istraživanje mreže OCCRP otkriva ozbiljan propust u europskom zdravstvenom sustavu: liječnici kojima je u jednoj zemlji oduzeta licenca zbog zlostavljanja pacijenata, nesavjesnog liječenja ili drugih teških povreda profesionalne etike, često bez poteškoća nastavljaju raditi u drugim državama. Propusti u razmjeni informacija, pravne rupe i nedostatak nadzora omogućuju im da gotovo neprimjetno nestanu iz jednog registra i pojave se u drugom.
Liječnici koji mijenjaju države umjesto profesije
Primjeri koji su isplivali u javnost pokazuju da sustav u praksi ne štiti pacijente, nego omogućuje liječnicima s ozbiljnim propustima u karijeri da se presele i nastave posao.
Rumunjski liječnik Iuliu Stan izgubio je licencu u Velikoj Britaniji nakon što je utvrđeno da je godinama neprimjereno dodirivao pacijente i davao im lijekove bez medicinske potrebe. Iako su britanske vlasti o tome obavijestile Rumunjsku, Stan danas bez ikakvih ograničenja radi u bolnici u Cluj-Napoci. Rumunjske institucije priznale su da nemaju pravni mehanizam kojim bi automatski priznale strane disciplinske odluke.
Slična priča dolazi iz Njemačke. Bernhard Scheja, kojem je Švicarska trajno zabranila rad nakon osude za seksualni napad na pacijenticu, bez problema je dobio dozvolu za rad u Njemačkoj jer tamošnje vlasti nisu bile službeno obaviještene o njegovoj zabrani.
U Švedskoj je Simon Moskofian izgubio licencu zbog ozbiljne liječničke pogreške koja je gotovo završila tragično. Ipak, ubrzo je pronašao novi početak na Cipru, gdje nadležne institucije nisu reagirale na upozorenje švedskih vlasti.
Još ekstremniji slučaj je Ajit Pothen, kojem su Velika Britanija i Nizozemska oduzele licence nakon smrti pacijentice uzrokovane neadekvatnim liječenjem. Danas vodi privatnu kliniku u Njemačkoj, jer ta zemlja ne priznaje strane disciplinske sankcije ako nisu popraćene kaznenom presudom.
Sustav koji ne povezuje
Europska unija već godinama ima platformu za razmjenu podataka o medicinskim dozvolama – Internal Market Information System (IMI). No, praksa pokazuje da se ona koristi neredovito, a u nekim državama se gotovo uopće ne koristi. Kada se i pošalje upozorenje o liječniku kojem je oduzeta licenca, nema obveze da druga zemlja reagira, provjeri podatke ili privremeno zaustavi izdavanje nove dozvole.
Transparentnost je također slaba. U mnogim zemljama EU javnost nema pristup informacijama o liječnicima koji su bili disciplinski kažnjeni. Podaci se skrivaju iza pozivanja na zaštitu privatnosti, što pacijentima onemogućuje da saznaju je li njihov liječnik ranije bio pod istragom.
Pravni okvir dodatno komplicira situaciju: odluka o oduzimanju licence u jednoj zemlji nema nikakav automatski učinak u drugoj. Nacionalne regulatorne agencije djeluju kao odvojeni otoci, a međusobna suradnja ovisi o dobroj volji i tehničkoj povezanosti, kojih često nema.
Posljedice za pacijente
Zbog takvih propusta liječnici s ozbiljnim povredama profesionalnih standarda nastavljaju liječiti, ponekad i u javnim bolnicama. Pacijenti koji su ih već prijavili ili tužili u drugim državama sa zaprepaštenjem otkrivaju da su isti liječnici i dalje aktivni u novim sredinama. To stvara duboko nepovjerenje prema regulatornim tijelima, ali i prema samom sustavu javnog zdravstva.
Osiguravatelji i državne bolnice dodatno su izloženi financijskim rizicima ako dođe do novih medicinskih pogrešaka, jer eventualne odštete padaju na teret poreznih obveznika.
Potreba za europskim rješenjem
Stručnjaci upozoravaju da se radi o „strukturnom, a ne slučajnom propustu“. Sustav se može popraviti, ali zahtijeva jedinstveno zakonodavno djelovanje i političku volju. Prvi korak bio bi da se IMI sustav učini obveznim u svim postupcima izdavanja i obnove licenci te da svaka zemlja mora reagirati na disciplinske obavijesti drugih članica.
Također, potrebno je uvesti pravilo po kojem odluka o oduzimanju licence u jednoj zemlji automatski povlači barem privremenu suspenziju u drugima dok se ne provede revizija. Povećanje javne dostupnosti informacija o liječnicima pod sankcijama dodatno bi ojačalo povjerenje i odgovornost.
Na globalnoj razini, europske zemlje trebale bi ojačati suradnju s međunarodnim regulatornim tijelima kako bi spriječile da liječnici s mračnim dosjeima jednostavno odu izvan Europske unije i nastave raditi bez nadzora.
Europa između sigurnosti i tišine
Iako je sloboda kretanja jedna od temeljnih vrijednosti Europske unije, u slučaju liječnika koji su dokazano ugrozili pacijente ta sloboda poprima opasnu dimenziju. Sustav koji je trebao jamčiti standarde i sigurnost pacijenata pretvara se u rupu kroz koju nestaju odgovornost i nadzor.
Dok institucije raspravljaju o zaštiti osobnih podataka i regulatornim nadležnostima, pacijenti diljem kontinenta nastavljaju sjedati u ordinacije liječnika koji su već jednom dokazali da ne zaslužuju povjerenje.
