Jugoistočna Azija sve se snažnije suočava s tamnom stranom kripto rudarenja. Ono što se prije nekoliko godina predstavljalo kao prilika za digitalno gospodarstvo, korištenje jeftine energije i privlačenje investicija, sada se u dijelu regije sve češće povezuje s krađom električne energije, opterećenjem mreže i organiziranim kriminalom.
Problem nije u tome što je svako rudarenje kriptovaluta nezakonito. U mnogim državama ono je dopušteno. Problem nastaje kada rudari zaobilaze brojila, ilegalno se priključuju na mrežu ili prikrivaju stvarnu potrošnju kako bi smanjili najveći trošak poslovanja: električnu energiju.
Kod rudarenja bitcoina struja nije sporedan trošak. Ona je temelj cijelog modela. Računala rade danonoćno, troše goleme količine energije i stvaraju toplinu koju treba hladiti. Ako se struja plaća po tržišnoj cijeni, zarada može brzo nestati. Ako se struja ukrade, ilegalna operacija postaje znatno profitabilnija.
Malezija je najveći primjer problema
Malezija je u središtu priče. Ondje su vlasti posljednjih godina otkrile tisuće objekata povezanih s krađom električne energije za kripto rudarenje. Nacionalna elektrokompanija Tenaga Nasional Berhad identificirala je gotovo 14.000 sumnjivih lokacija, a ukupni gubici procjenjuju se na oko 1,1 milijardu eura.
Nedavni slučaj u saveznoj državi Johor pokazuje kako sustav funkcionira u praksi. Policija je u četiri unajmljena prostora pronašla 71 uređaj za kripto rudarenje koji je radio neprekidno oko mjesec dana. Sumnja se da je sindikat zaobišao brojila i tako ukrao električnu energiju vrijednu oko 14.500 eura, dok su uređaji mogli donositi između 17.200 i 21.500 eura mjesečnog prihoda.
To je mali slučaj u odnosu na ukupne brojke, ali dobro pokazuje logiku: prostor se unajmi, oprema se postavi, brojilo se manipulira, zarada se izvlači, a trošak ostaje elektrokompaniji i na kraju građanima.
Zašto se rudari sele u regiju?
Dio problema počeo je nakon što je Kina 2021. zabranila kripto rudarenje. Kina je prije toga bila jedno od glavnih svjetskih središta rudarenja bitcoina, ali je vlast zaključila da taj sektor ugrožava energetsku sigurnost i financijsku stabilnost.
Nakon zabrane, rudari su tražili nova tržišta. Jugoistočna Azija bila je privlačna jer ima relativno jeftinu energiju, dostupne poslovne prostore, rastuću digitalnu infrastrukturu i u nekim državama slabiji nadzor.
No ono što je na početku izgledalo kao prilika, sve se više pokazuje kao teret. Vlade su očekivale investicije, porezne prihode i tehnološki razvoj. U praksi su često dobile ilegalne priključke, preopterećene transformatore, požarne rizike i male koristi za lokalno gospodarstvo.
Krađa struje nije samo financijski gubitak
Kada kripto rudari kradu električnu energiju, šteta nije samo računovodstvena. Takve operacije mogu opteretiti lokalne mreže, oštetiti transformatore, povećati rizik od požara i uzrokovati prekide opskrbe.
To je posebno ozbiljno u državama u kojima elektroenergetska infrastruktura već nije dovoljno snažna. Ako mreža mora nositi neočekivanu i neprijavljenu potrošnju, posljedice mogu osjetiti kućanstva, mala poduzeća i industrija koja normalno plaća struju.
Drugim riječima, ilegalni rudari privatiziraju dobit, a društvu ostavljaju trošak.
Tajland i Indonezija imaju slične slučajeve
Malezija nije iznimka. Tajlandske vlasti su 2025. razbile tri velike ilegalne mreže za kripto rudarenje, zaplijenile više od 6.390 uređaja i procijenile gubitke elektroprivrede na više od 24 milijuna eura.
U jednom slučaju pronađeno je oko 1.900 uređaja u skladištima. Procjena je bila da je mreža mjesečno trošila električnu energiju vrijednu oko 575.000 eura, dok je plaćala samo mali dio stvarne potrošnje.
Indonezija se suočila sa sličnim obrascem. U Sjevernoj Sumatri policija je u racijama na deset lokacija zaplijenila više od 1.100 uređaja za rudarenje bitcoina, a državna elektrokompanija procijenila je gubitke na oko 700.000 eura tijekom šest mjeseci.
Ovi slučajevi pokazuju da se ne radi o izoliranim pojedincima koji u garaži pokreću nekoliko računala. Riječ je o organiziranim operacijama, često s posrednicima, unajmljenim prostorima, prikrivenim vlasništvom i tehničkim znanjem za manipulaciju brojilima.
Veza s organiziranim kriminalom
Vlasti u regiji sve češće povezuju ilegalno kripto rudarenje s drugim kriminalnim aktivnostima: online prijevarama, ilegalnim kockanjem, pranjem novca i velikim scam centrima.
Kriptovalute su posebno korisne kriminalnim mrežama jer omogućuju brzo prebacivanje vrijednosti preko granica i prikrivanje tragova, osobito kada se koriste složene mreže računa, posrednika i digitalnih novčanika.
To ne znači da je svaka kriptovaluta kriminalna, ali znači da ilegalno rudarenje može biti dio šireg kriminalnog ekosustava. Ukradena struja tada nije samo energetski problem, nego i način financiranja ili prikrivanja drugih nezakonitih aktivnosti.
Laos odustaje od eksperimenta
Laos je važan jer pokazuje da problem ne postoji samo kod ilegalnih rudara. Ta zemlja je 2021. dopustila nekolicini kompanija rudarenje i trgovanje kriptovalutama, računajući da može iskoristiti višak hidroenergije.
Na papiru je ideja imala smisla. Laos je ulagao u hidroelektrane i ponekad proizvodio više struje nego što je domaće gospodarstvo moglo potrošiti. Kripto rudarenje činilo se kao način da se taj višak unovči.
No eksperiment nije dao očekivane rezultate. U vrhuncu 2021. i 2022. industrija je trošila oko 500 megavata, ali su vlasti zaključile da stvara premalo radnih mjesta, premalo lokalnih dobavljačkih lanaca i premalo stvarne koristi. Neki rudari gomilali su neplaćene račune, a problem je bio i pad proizvodnje hidroenergije u sušnim razdobljima.
Laos sada želi tu energiju preusmjeriti prema proizvodnji metala, električnim vozilima, podatkovnim centrima za umjetnu inteligenciju i izvozu električne energije susjedima.
Bitcoin halving povećava pritisak
Jedan od razloga zašto je krađa struje postala još privlačnija jest bitcoin halving. To je događaj ugrađen u bitcoinov sustav, kojim se nagrada za rudarenje novih blokova prepolovi.
Posljednji halving dogodio se u travnju 2024. Nakon toga rudari za isti rad dobivaju manje novih bitcoina. To smanjuje profitabilnost i povećava pritisak na troškove.
Kada prihodi padnu, a cijena električne energije ostane visoka, rudarenje ima smisla samo ako je struja vrlo jeftina ili ukradena. Upravo zato stručnjaci smatraju da je poticaj za ilegalne operacije porastao nakon 2024.
Vlade pokušavaju uhvatiti korak
Malezija, Tajland i Indonezija sada pojačavaju nadzor. U akcije se uključuju policija, elektrokompanije, energetski regulatori, antikorupcijske agencije i kibernetičke službe.
Malezija uvodi pametna brojila na trafostanicama kako bi se lakše otkrile neuobičajene razine potrošnje. Stručnjaci traže nadzor na razini transformatora, obvezno licenciranje rudara, otkrivanje stvarnih vlasnika kompanija i praćenje bankovnih transakcija te kripto novčanika.
To pokazuje koliko je problem složen. Nije dovoljno upasti u jedan objekt i zaplijeniti računala. Ako se ne prate vlasnici, novac i energetski obrasci, ista mreža može se brzo preseliti na novu lokaciju.
Kripto rudarenje mora platiti stvarnu cijenu
Najvažnija pouka iz jugoistočne Azije nije da treba zabraniti svu blockchain tehnologiju ili svako kripto rudarenje. Problem je u tome što rudari ne smiju prebacivati trošak na javnost.
Ako netko želi rudariti kriptovalute, mora platiti punu ekonomsku cijenu električne energije, ne smije ugrožavati mrežu i mora poslovati transparentno. U suprotnom, država ne dobiva digitalnu industriju, nego parazitski model koji koristi javnu infrastrukturu za privatnu zaradu.
Jugoistočna Azija sada uči skupu lekciju. Jeftina energija može privući kripto rudare, ali to samo po sebi ne znači razvoj. Ako nema radnih mjesta, poreza, lokalne industrije i poštenog plaćanja troškova, korist je mala, a šteta velika.
Kripto rudarenje zato u regiji sve više prestaje biti priča o inovaciji i postaje pitanje energetske sigurnosti. Vlade više ne pitaju samo koliko novca rudari mogu donijeti, nego tko plaća račun kada nestane struje, kada izgore transformatori i kada kriminalne mreže pronađu novi način da monetiziraju javnu infrastrukturu.