Navodi da je Pentagon navodno podigao procjenu izraelske kontraobavještajne prijetnje na najvišu razinu ponovno su otvorili neugodno pitanje za Washington i Jeruzalem: špijunira li Izrael Sjedinjene Države?
Službeni odgovor obiju vlada je ne. Bijela kuća tvrdi da su izvješća netočna, a izraelsko veleposlanstvo u Washingtonu poručuje da Izrael ne prikuplja obavještajne podatke o američkim institucijama i dužnosnicima. Ipak, sama činjenica da se o tome raspravlja pokazuje koliko su odnosi dvaju saveznika postali napeti zbog rata s Iranom i izraelskih operacija u Libanonu.
Zašto je trenutak posebno osjetljiv
Spor se ne pojavljuje u mirnom razdoblju, nego usred ozbiljnog neslaganja između Donalda Trumpa i Benjamina Netanyahua. Washington pokušava zatvoriti rat s Iranom i otvoriti prostor za širi dogovor, dok Izrael želi zadržati pravo na udare protiv Irana i Hezbolaha.
Ako su točni navodi da su izraelske službe pokušavale doznati što američki pregovarači pripremaju u razgovorima s Iranom, to bi značilo da Izrael ne vjeruje u potpunosti američkoj strategiji. Za Washington bi to bio znak da saveznik pokušava utjecati na pregovore iznutra ili ih barem nadzirati prije nego što bude prekasno za izraelske interese.
Špijuniranje među saveznicima nije novo
Iako političari često govore da se “prijatelji ne špijuniraju”, povijest pokazuje drukčije. Saveznici redovito prikupljaju informacije jedni o drugima, osobito kada se njihovi interesi ne poklapaju.
SAD je bio optuživan za nadzor europskih partnera, uključujući mobitel tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel. Njemačka je tada javno poručila da špijuniranje prijatelja nije prihvatljivo, ali se poslije pokazalo da su i njemačke obavještajne službe godinama nadzirale saveznike.
Drugim riječima, obavještajni svijet rijetko funkcionira prema diplomatskim frazama. Savezništvo smanjuje neprijateljstvo, ali ne uklanja nepovjerenje.
Slučaj Pollard ostaje najteža sjena
Najpoznatiji presedan u odnosima SAD-a i Izraela je Jonathan Pollard, bivši analitičar američke mornarice koji je 1980-ih prodavao američke vojne tajne Izraelu. Osuđen je na doživotni zatvor, pušten je nakon 30 godina, a 2020. je otišao u Izrael, gdje ga je dočekao Netanyahu.
Za Amerikance je to bio jedan od najosjetljivijih slučajeva špijunaže među saveznicima. Za dio izraelske politike Pollard je godinama bio simbol čovjeka koji je pomagao izraelskoj sigurnosti. Upravo ta razlika u tumačenju pokazuje koliko duboko obavještajne afere mogu otrovati odnose čak i kada države ostanu strateški partneri.
Glavni problem sada je Iran
Navodna nova afera nije samo priča o špijunaži. Ona je dio šire borbe oko smjera američke politike prema Iranu.
Trump želi pokazati da kontrolira rat i pregovore. Netanyahu želi zadržati prostor za vojno djelovanje ako procijeni da dogovor s Iranom ugrožava izraelsku sigurnost. U takvom kontekstu informacije postaju presudne: tko zna što se pregovara, taj može ranije reagirati, pritisnuti saveznika ili pokušati promijeniti tijek događaja.
Zato bi eventualno izraelsko praćenje američkih dužnosnika bilo politički eksplozivno. Ne zato što je špijuniranje među saveznicima nezamislivo, nego zato što bi se događalo u trenutku kada SAD pokušava zaustaviti rat, a Izrael se boji cijene mogućeg dogovora.
Javna curenja mogu biti i pritisak
Važno je i pitanje zašto je priča izašla u javnost baš sada. Ako su informacije procurile iz američkog sigurnosnog aparata, to može biti signal nezadovoljstva dijela Washingtona izraelskim ponašanjem.
Trump teško može otvoreno kazniti Izrael rezanjem vojne pomoći, osobito zbog domaće politike i snažnog proizraelskog lobija. Ali curenje informacija o navodnom špijuniranju može poslužiti kao drukčiji oblik pritiska. Ono šalje poruku da Washington ne želi da Izrael samostalno vuče poteze koji potkopavaju američke pregovore s Iranom.
Savezništvo ostaje, povjerenje je načeto
Čak i ako se navodi nikada javno ne potvrde, šteta je već djelomično učinjena. Kada se među saveznicima pojavi sumnja da jedna strana nadzire pregovarače druge, to mijenja atmosferu suradnje.
SAD i Izrael i dalje će ostati bliski vojni i obavještajni partneri. Njihovi sigurnosni interesi previše su povezani da bi jedna afera prekinula savez. No slučaj pokazuje da partnerstvo nije isto što i potpuno povjerenje.
