Iako su prosvjedi, rat i politički potresi posljednjih mjeseci uzdrmali Iran, mnogi građani danas vjeruju da je režim Islamske Republike zapravo izašao jači nego prije. Prema svjedočanstvima iz zemlje, vlast ne samo da je opstala, nego se dodatno učvrstila – i sada, kako tvrde mnogi, priprema obračun s protivnicima.
Režim je preživio – i ojačao
Na ulicama Teherana dominiraju slike ubijenih vođa i novih moćnika, simbol kontinuiteta vlasti. Unatoč očekivanjima dijela stanovništva da bi rat mogao dovesti do promjena na vrhu, to se nije dogodilo.
Mnogi su se nadali da bi uklanjanje ključnih figura režima moglo otvoriti put reformama ili čak promjeni vlasti. Umjesto toga, strukture moći ostale su netaknute, a Revolucionarna garda dodatno je učvrstila svoju ulogu.
“Ništa se nije promijenilo – samo je gore”, kažu neki građani koji žele ostati anonimni zbog straha od represije.
Strah od osvete nakon rata
Posebno zabrinjava uvjerenje da bi vlast nakon završetka sukoba mogla pojačati represiju. Aktivisti za ljudska prava, odvjetnici i novinari govore o atmosferi straha i iščekivanja.
Već prije rata, tijekom prosvjeda u siječnju, uhićeno je više od 50.000 ljudi. Od početka sukoba broj pritvorenih dodatno je porastao, dok su pogubljenja političkih zatvorenika dosegnula razinu kakva nije viđena desetljećima.
Prema izvještajima, najmanje 21 osoba pogubljena je tijekom rata, uključujući prosvjednike i osobe optužene za veze s opozicijom ili špijunažu.
Život pod nadzorom
Za mnoge Irance svakodnevni život sada znači stalni oprez. Novinari i aktivisti posebno su izloženi riziku, jer i izvještavanje o ratu može dovesti do optužbi za špijunažu – kaznenog djela koje nosi smrtnu kaznu.
“Prije smo pokušavali razumjeti što se događa. Sada pokušavamo preživjeti”, kaže jedan novinar iz Teherana.
Strah se širi i među običnim građanima. Poslovanje je otežano, komunikacija ograničena, a obitelji podijeljene između podrške režimu i želje za promjenama.
Opozicija u tišini
Zbog pojačanog pritiska opozicija je gotovo nestala s ulica. Prosvjedi su zamrli, a svaki pokušaj organizacije nosi ozbiljan rizik.
Istodobno, država kontrolira javni prostor, medije i sigurnosni aparat, ostavljajući malo prostora za otvoreno neslaganje.
Neizvjesna budućnost
Iako je rat formalno zaustavljen primirjem, mnogi Iranci vjeruju da najteži dio tek dolazi. Strah da će vlast “ispušni ventil” za ratne frustracije pronaći u obračunu s vlastitim građanima sve je prisutniji.
U takvom okruženju, budućnost zemlje ostaje duboko neizvjesna – a za mnoge, kako sami kažu, osjećaj je kao da žive na posuđenom vremenu.
