Cijene goriva u Europi ponovno su dosegnule razine koje podsjećaju na najgore mjesece energetske krize. Benzin u najskupljim zemljama prelazi 2,4 eura po litri, dizel ide i iznad 2,5 eura, a pritisak se više ne može objasniti samo cijenom sirove nafte.
Ovaj put problem je širi. Napadi i poremećaji u Hormuškom tjesnacu i Bab-el-Mandebu smanjuju sigurnost opskrbe, dok rat u Ukrajini i napadi na ruske rafinerije dodatno remete tržište dizela i drugih gotovih goriva. Zato se govori o jednom od najvećih fizičkih poremećaja opskrbe u povijesti globalnih energetskih tržišta.
Za građane je sve to na kraju vrlo jednostavno: litra goriva postaje skuplja, pun spremnik ozbiljniji trošak, a prijevoz skuplji dio svakodnevnog života.
Hrvatska je jeftinija od zapada Europe, ali ne i zaštićena
Hrvatska zasad nije među najskupljim europskim zemljama po apsolutnoj cijeni goriva. Dok se u Nizozemskoj benzin kreće oko 2,43 eura po litri, a u Danskoj dizel oko 2,52 eura, hrvatske najviše cijene od 22. rujna iznose 1,74 eura za benzin i 1,91 euro za dizel.
Na prvi pogled Hrvatska izgleda bolje. No to je samo dio priče.
Punjenje spremnika od 50 litara benzina u Hrvatskoj sada stoji oko 87 eura. Isti takav spremnik dizela stoji oko 95,50 eura. Za velik dio kućanstava to je ozbiljan iznos, osobito ako se automobil koristi za svakodnevni odlazak na posao, školu, dostavu, obiteljske obveze ili posao izvan velikih gradova.
Hrvatska cijena nije zapadnoeuropski rekord, ali hrvatske plaće također nisu nizozemske, danske ili finske. Zato se stvarni udar ne mjeri samo cijenom po litri, nego odnosom cijene goriva i kupovne moći.
Vlada drži cijene ispod tržišnog udara
Hrvatska Vlada ponovno je intervenirala kako bi ublažila rast cijena goriva. Najviše maloprodajne cijene određene su na 1,74 eura za benzin i 1,91 euro za dizel. Posebno je važno da je dizel porastao za šest centi i dosegnuo jednu od najviših razina koje su hrvatski vozači plaćali.
Bez Vladinih mjera slika bi bila znatno teža. Bez intervencije bi benzin stajao oko 1,95 eura, a dizel oko 2,26 eura po litri. To znači da država trenutačno amortizira dio udara, ponajprije kroz trošarine i ograničenje premija.
No ta politika ima granicu. Ako globalna cijena dizela nastavi rasti, Vlada će morati odlučiti hoće li dodatno smanjivati trošarine, dirati PDV ili dopustiti da cijene prijeđu psihološku granicu od dva eura.
Dizel je hrvatski ključni problem
Benzin pogađa kućanstva, ali dizel pogađa cijelu ekonomiju. Hrvatska logistika, kamionski prijevoz, poljoprivreda, ribarstvo, građevina i dio javnog prijevoza snažno ovise o dizelu.
Kada dizel poskupi, ne poskupljuje samo vožnja automobila. Poskupljuje prijevoz robe do trgovina, rad građevinskih strojeva, poljoprivredna proizvodnja, dostava, autobusni prijevoz i opskrba turističkih područja.
Zato rekordni dizel brzo postaje inflacijski problem. Trošak se ugrađuje u hranu, građevinski materijal, usluge, prijevoz i turističku ponudu. Hrvatska to posebno osjeća jer je prostorno oslonjena na cestovni promet, a velik dio opskrbe, osobito prema obali i otocima, ovisi o gorivu.
Zašto gorivo ne pada i kada nafta ne ruši rekorde?
Velika zabluda je da cijena na pumpi ovisi samo o barelu sirove nafte. Danas je sve važnije pitanje rafinerija i gotovih goriva.
Ako ima sirove nafte, ali nema dovoljno kapaciteta da se ona preradi u dizel, benzin i mlazno gorivo, cijene na pumpama ostaju visoke. Upravo se to događa. Rafinerijska proizvodnja je pod pritiskom, dio tokova iz Perzijskog zaljeva je poremećen, a napadi na rafinerije u Rusiji i na Bliskom istoku smanjuju dostupnost već prerađenih goriva.
Dizel je posebno osjetljiv jer Europa velik dio dizela uvozi. Kada Bliski istok, Rusija ili druge regije smanje izvoz, europski kupci moraju se natjecati s Turskom, Brazilom i drugim tržištima za iste količine.
To objašnjava zašto dizel raste brže i bolnije od benzina.
Balkan najviše osjeća cijenu po kupovnoj moći
Apsolutno najskuplje gorivo plaćaju bogatije zemlje sjevera i zapada Europe, ali najveći udar po kupovnoj moći vidi se drugdje. Kada se cijena spremnika usporedi s dohotkom, Balkan prolazi posebno teško, a Bosna i Hercegovina je na vrhu ljestvice opterećenja.
To je važna lekcija i za Hrvatsku. Sama činjenica da je litra goriva jeftinija nego u Nizozemskoj ne znači da je gorivo lako priuštivo. Hrvatski vozač možda plaća manje po litri, ali mu pun spremnik uzima veći dio mjesečnog budžeta nego vozaču u bogatijoj zemlji.
Zato se politički pritisak u Hrvatskoj neće smiriti samo zato što postoje skuplje zemlje. Građani cijenu uspoređuju s plaćom, ne s nizozemskim cjenikom.
Turizam i prijevoz mogli bi osjetiti drugi val
Ako dizel ostane skup kroz jesen, Hrvatska bi mogla osjetiti posljedice u sektorima koji nisu odmah vidljivi. Prijevoznici će imati veće troškove, distributeri će skuplje voziti robu, poljoprivrednici će plaćati skuplju mehanizaciju, a dio turističkog sektora skuplji transport gostiju, hrane i opreme.
Posebno su osjetljivi otoci i udaljenija područja, gdje je logistika skuplja i složenija. Rast goriva ondje se brže pretvara u rast cijena osnovnih proizvoda.
Ako se takav pritisak nastavi, Vlada će morati birati između tri neugodna rješenja: dodatno subvencionirati cijene, prebaciti trošak na proračun ili dopustiti da se dio udara prelije na građane i gospodarstvo.
Hrvatska kupuje vrijeme, ali ne kontrolira krizu
Hrvatske mjere mogu ublažiti udar, ali ne mogu riješiti uzrok. Zagreb ne odlučuje o Hormuškom tjesnacu, napadima Hutija, američko-iranskim pregovorima, ukrajinskim udarima na ruske rafinerije ni globalnim rafinerijskim maržama.
Država može privremeno ograničiti cijene i smanjiti porezno opterećenje, ali ako tržište gotovih goriva ostane zategnuto, manevarski prostor će se sužavati. Svaki cent manje na trošarinama znači manje prihoda za proračun. Svaki cent više na pumpi znači veći pritisak na građane.
To je klasična energetska zamka: država može odgoditi udar, ali ga ne može potpuno poništiti.
Najvažnije pitanje više nije samo cijena nafte
Ova kriza pokazuje da Europa nema problem samo sa sirovom naftom. Ima problem s rafinerijama, dizelom, trgovačkim rutama i ovisnošću o uvozu gotovih goriva.
Za Hrvatsku je to posebno važno jer se domaća rasprava često svede na pitanje koliko će litra stajati idući utorak. No iza te cijene stoji mnogo veća slika: globalni ratni rizik, manjak dizela, ograničeni rafinerijski kapaciteti i državni pokušaj da se cijena zadrži ispod politički eksplozivne granice.
Ako se očekivanja analitičara pokažu točnima, dizelske rafinerijske marže mogle bi vrhunac dosegnuti u listopadu. To bi moglo značiti da najgori pritisak tek dolazi ili da se tržište približava vrhu, ali ne i da će cijene brzo pasti.
Za hrvatske vozače i poduzetnike to znači jednostavno: gorivo je postalo jedan od glavnih kanala kroz koje se globalna kriza prenosi u svakodnevni život.
Hrvatska zasad ne plaća najskuplje gorivo u Europi. Ali ga plaća dovoljno skupo da svaki novi cent postaje političko, socijalno i gospodarsko pitanje.
