Internet je nekad zamišljan kao prostor slobode, otvorenosti i ravnopravnosti. Trebao je povezati ljude diljem svijeta, omogućiti razmjenu znanja bez granica i stvoriti digitalni svijet izvan kontrole država i velikih kompanija. Trideset godina kasnije, stvarnost izgleda potpuno drukčije. Današnjim internetom dominira mali broj tehnoloških divova koji upravljaju podacima, komunikacijom, oglašavanjem i sve većim dijelom javnog života.
Mnogi se zato pitaju je li ideja slobodnog interneta od početka bila iluzija ili je s vremenom jednostavno oteta.
Od idealizma do Silicijske doline
Korijeni internetske kulture sežu u kontrakulturne pokrete Kalifornije 1960-ih i 1970-ih. Tadašnji idealisti vjerovali su da tehnologija može pomoći stvaranju pravednijeg društva, oslobođenog hijerarhije i tradicionalnih centara moći. U tim krugovima nastala je poznata misao da informacije žele biti slobodne, a internet je trebao postati globalna mreža znanja dostupna svima.
Tu viziju kasnije su preuzeli pioniri Silicijske doline. Mnogi od njih predstavljali su tehnologiju kao alat oslobođenja i napretka. Internet je u ranim fazama doista djelovao kao decentralizirani prostor u kojem pojedinac može stvarati, objavljivati i komunicirati bez posrednika.
Kada su korisnici postali proizvod
S vremenom su kompanije shvatile gdje se nalazi prava vrijednost mreže. Nisu to bile same platforme, nego korisnici. Svaki klik, pretraga, lokacija, fotografija, poruka i navika postali su dragocjeni podaci. Na temelju njih razvijeni su poslovni modeli koji danas vrijede bilijune dolara.
Korisnici su vjerovali da koriste besplatne servise, a zapravo su postali glavni proizvod. Društvene mreže, tražilice i aplikacije nude usluge bez izravne naplate, ali zauzvrat prikupljaju goleme količine informacija o ponašanju ljudi. Ti podaci koriste se za oglašavanje, oblikovanje sadržaja, preporuke, političko targetiranje i razvoj umjetne inteligencije.
Jedan od simbola tog sustava postali su CAPTCHA testovi kojima korisnici potvrđuju da nisu roboti. Dok su milijuni ljudi označavali slike semafora, automobila ili prepisivali riječi, istodobno su pomagali treniranju algoritama i digitalizaciji podataka. Rad koji je izgledao kao sitna digitalna formalnost postao je dio goleme ekonomije podataka.
Nekoliko kompanija drži mrežu
Danas globalnim internetom dominira nekoliko kompanija. Google kontrolira pretragu i velik dio oglašavanja. Meta upravlja društvenim mrežama poput Facebooka i Instagrama. Amazon dominira cloud infrastrukturom i internetskom trgovinom. Apple kontrolira pristup aplikacijama na milijunima uređaja, dok Microsoft jača utjecaj kroz poslovni softver i umjetnu inteligenciju.
Takva koncentracija moći znači da internet više nije decentralizirana mreža kakvom je nekad predstavljen. Pravila komunikacije, vidljivosti sadržaja i digitalne trgovine sve češće određuju korporativni interesi, a ne javni interes.
Raste nezadovoljstvo korisnika
Istodobno raste i nezadovoljstvo korisnika, posebno među mladima. Sve više istraživanja pokazuje da društvene mreže negativno utječu na mentalno zdravlje, koncentraciju i osjećaj privatnosti. Generacija koja je odrasla online danas je među najkritičnijima prema digitalnim platformama.
Sve je više onih koji smatraju da su obećanja o povezivanju svijeta zamijenjena ovisnošću o ekranima, manipulacijom pažnjom i agresivnim prikupljanjem podataka.
Može li se internet vratiti ljudima?
To ne znači da je internet izgubljen projekt. Stručnjaci smatraju da se ravnoteža može vratiti kroz jaču regulaciju monopolskih kompanija, veću zaštitu privatnosti, transparentnije algoritme i razvoj alternativnih platformi koje neće biti isključivo vođene profitom.
Internet nije propao preko noći. Polako je pretvoren iz zajedničkog prostora u stroj za zaradu. Ideja slobodnog interneta možda nije nestala, ali više nije zajamčena. Ako ponovno treba postati prostor korisnika, a ne samo korporacija, to će zahtijevati političku odluku, nova pravila i drukčiju digitalnu budućnost.
