Rat s Iranom razotkrio je koliko su globalni lanci opskrbe fosilnim gorivima ranjivi. Prekidi pomorskih ruta, skok cijena nafte i plina te nestašice energenata potaknuli su val interesa za nuklearnu energiju diljem Azije i Afrike.
Dok zemlje koje već imaju nuklearne elektrane pokušavaju povećati proizvodnju, mnoge države bez nuklearnog sektora ubrzano pripremaju dugoročne planove za gradnju prvih reaktora.
Azija prva osjetila udar
Azijske države bile su među najteže pogođenima jer je velik dio bliskoistočne nafte i plina završavao upravo na tom tržištu.
Južna Koreja povećava proizvodnju iz nuklearnih elektrana i ubrzava remont više reaktora kako bi ih vratila u pogon. Tajvan raspravlja o ponovnom pokretanju ugašenih reaktora, dok Japan nastavlja veliki zaokret prema nuklearnoj energiji nakon godina opreza poslije Fukushime.
Japan je već ponovno pokrenuo najveću svjetsku nuklearnu elektranu Kashiwazaki-Kariwa, a vlada je paralelno sklopila nove sporazume sa SAD-om i Francuskom o nuklearnoj suradnji.
Bangladeš ubrzava puštanje u rad novih reaktora koje gradi ruski Rosatom, a Vijetnam je potpisao sporazum s Moskvom o izgradnji dvaju reaktora.
Filipini razmatraju aktivaciju nuklearne elektrane sagrađene još nakon naftne krize 1970-ih, ali nikada puštene u pogon.
Afrika traži izlaz iz energetskih nestašica
Na afričkom kontinentu rast cijena energije i kronične nestašice struje dodatno jačaju interes za nuklearnu energiju.
Više od 20 afričkih država već ima dugoročne nuklearne planove. Posebno se promoviraju mali modularni reaktori (SMR), koji su jeftiniji i fleksibilniji od klasičnih elektrana.
Kenija planira prvi modularni reaktor do 2034. godine. Ruanda se želi pozicionirati kao buduće tržište za novu generaciju nuklearnih tehnologija, dok Južnoafrička Republika, jedina afrička zemlja s postojećim nuklearnim elektranama, želi povećati udio nuklearne energije s oko 5 na 16 posto do 2040.
Velike sile vode novu utrku
Novi val interesa otvorio je i geopolitičko natjecanje.
Ruski Rosatom već gradi egipatsku prvu nuklearnu elektranu te ima sporazume s Etiopijom, Ganom, Tanzanijom, Nigerom i drugim državama.
Sjedinjene Države pokušavaju sustići ruski utjecaj kroz partnerstva u modularnim reaktorima, posebno u Keniji i Gani. Kina, Francuska i Južna Koreja također agresivno nude tehnologiju i financiranje.
Rizici ostaju veliki
Unatoč novom entuzijazmu, stručnjaci upozoravaju da nuklearna energija nije brzo rješenje. Izgradnja sektora traje godinama, traži ogromna ulaganja i visoku razinu sigurnosti.
Ostaju pitanja radioaktivnog otpada, mogućih nesreća te ovisnosti o uvozu nuklearnog goriva. Dodatni problem je sigurnost elektrana u ratnim zonama, što su pokazali sukobi u Ukrajini i Iranu.
Nuklearna renesansa ili privremena panika?
Energetski šok izazvan ratom s Iranom mogao bi ostaviti dugotrajan trag. Mnoge zemlje sada procjenjuju da je nuklearna energija skupa i spora, ali ipak sigurnija od ovisnosti o nestabilnim tržištima nafte i plina.
Odluke donesene danas mogle bi oblikovati energetski miks Azije i Afrike desetljećima unaprijed.
