Europska unija sve ozbiljnije preispituje oslanjanje na kinesku solarnu tehnologiju, posebno na solarne invertere, uređaje koji pretvaraju energiju iz solarnih panela u električnu energiju prikladnu za mrežu. Iako su ti uređaji tehnički mali dio solarnog sustava, njihova je uloga ključna: oni upravljaju protokom energije, povezani su s internetom i često se mogu daljinski održavati ili nadograđivati.
Upravo zato Bruxelles ih sve više promatra ne samo kao dio zelene tranzicije, nego i kao moguću ranjivu točku europske energetske sigurnosti.
Europska komisija odlučila je ograničiti korištenje europskih sredstava za projekte koji uključuju invertere iz zemalja koje se smatraju visokorizičnima. U praksi se ta mjera ponajprije odnosi na kineske proizvođače, koji dominiraju europskim i globalnim tržištem.
Strah od daljinske kontrole i kibernetičkih napada
Glavni razlog za zabrinutost jest mogućnost daljinskog pristupa. Inverteri se redovito povezuju s proizvođačima radi održavanja, sigurnosnih zakrpa i nadzora rada. Takva funkcionalnost može biti korisna, ali istodobno stvara potencijalnu sigurnosnu rupu.
Stručnjaci upozoravaju da bi se, u najgorem scenariju, takvi sustavi mogli zloupotrijebiti za destabilizaciju elektroenergetske mreže. Ne mora se nužno raditi o klasičnom hakerskom napadu; problem je i mogućnost da strani proizvođač ili država preko povezane opreme stekne tehnički utjecaj nad kritičnom infrastrukturom.
Pojedini stručnjaci zato govore o mogućnosti “kill switcha”, odnosno funkcije koja bi mogla isključiti ili poremetiti rad dijela sustava. Takav scenarij zasad nije dokazan u Europi, ali sama mogućnost postala je dovoljna da se u Bruxellesu upali alarm.
Koliko je Europa ovisna o Kini?
Ovisnost Europe o kineskoj zelenoj tehnologiji iznimno je visoka. Prema dostupnim procjenama, većina solarnih panela, velik dio litij-ionskih baterija i značajan udio invertera koji se uvoze u Europu dolaze iz Kine.
U slučaju invertera, kineski proizvođači imaju dominantan položaj, a dva velika kineska dobavljača već su duboko prisutna u europskim solarnim sustavima. Procjenjuje se da je kineska oprema ugrađena u velik dio europskog solarnog kapaciteta.
To postaje osobito važno jer Europa ubrzano povećava udio obnovljivih izvora energije. Što je više solarnih elektrana povezano s mrežom, to je veća važnost uređaja koji njima upravljaju.
Bruxelles ne ruši postojeće sustave, ali mijenja pravila za nove projekte
Nova mjera ne znači da će postojeći kineski inverteri morati biti uklonjeni iz europskih solarnih elektrana. Oni mogu ostati u pogonu. Ograničenje se odnosi ponajprije na projekte koji se financiraju europskim novcem, uključujući sredstva kojima upravljaju Europska komisija i povezane financijske institucije.
Drugim riječima, Bruxelles zasad ne uvodi potpunu zabranu, nego pokušava promijeniti smjer budućih ulaganja. Cilj je spriječiti da europski javni novac dodatno produbljuje ovisnost o opremi koja se smatra sigurnosno osjetljivom.
Mjera se uklapa u širi europski zaokret prema industrijskoj sigurnosti, strateškoj autonomiji i smanjenju ovisnosti o Kini u kritičnim sektorima.
Kina optužuje EU za diskriminaciju
Peking takav pristup vidi kao politički motiviranu diskriminaciju kineskih kompanija. Kineske vlasti tvrde da Europska unija koristi sigurnosne argumente kako bi zaštitila vlastitu industriju i ograničila konkurenciju.
Kina je već najavila da bi mogla odgovoriti protumjerama ako Bruxelles nastavi s politikom isključivanja kineske tehnologije iz europski financiranih projekata.
Time se spor oko solarnih invertera pretvara u još jednu točku napetosti između EU-a i Kine, uz električne automobile, baterije, sirovine i javnu nabavu.
Može li europska industrija nadoknaditi manjak?
Ključno pitanje za Europu jest može li dovoljno brzo razviti vlastitu proizvodnju. Europski proizvođači tvrde da mogu povećati kapacitete u relativno kratkom roku, ali kineska oprema zasad je jeftinija i dostupnija.
Prema procjenama, europski inverteri mogli bi biti nešto skuplji, ali zagovornici mjere tvrde da je riječ o cijeni sigurnosti. Ako je elektroenergetska mreža kritična infrastruktura, tada se ovisnost o potencijalno rizičnoj tehnologiji ne može promatrati samo kroz cijenu opreme.
Zelena tranzicija otvara novo sigurnosno pitanje
Slučaj kineskih invertera pokazuje da zelena tranzicija nije samo klimatska i industrijska politika. Ona je sve više i pitanje nacionalne sigurnosti.
Europa želi brže prijeći na obnovljive izvore energije, ali pritom ne želi novu ovisnost zamijeniti starom: nakon ruskog plina, sve se više postavlja pitanje kineske solarne i baterijske tehnologije.
Bruxelles zato pokušava pronaći ravnotežu između brzine energetske tranzicije, cijene projekata i sigurnosti infrastrukture.
Ako se taj zaokret nastavi, europska zelena politika ući će u novu fazu: manje će se govoriti samo o emisijama i cijenama, a sve više o tome tko proizvodi ključnu tehnologiju, tko joj može pristupiti i koliko je Europa spremna platiti za energetsku neovisnost.
