Porez na dohodak radnika u Europi znatno se razlikuje od zemlje do zemlje. Najnovija usporedba temeljena na OECD-ovu izvješću Taxing Wages 2026 pokazuje da visina poreza ne ovisi samo o plaći, nego i o bračnom statusu, broju djece i načinu na koji država gradi svoj porezni sustav. U analizi se promatra porez na dohodak, bez doprinosa za socijalno osiguranje, što je važno jer ukupno opterećenje rada može biti bitno drukčije kada se uključe doprinosi.
Za samca bez djece koji zarađuje prosječnu plaću, porez na dohodak među promatranim europskim zemljama kreće se od 6,6 posto u Poljskoj do 35,3 posto u Danskoj. Prosjek 22 članice EU-a obuhvaćene OECD-ovom analizom iznosi 17,2 posto, dok je prosjek OECD-a 15,5 posto. Danska je jedina iznad 30 posto, a visoko su i Island, Belgija, Estonija, Finska, Irska i Norveška.
Djeca znatno mijenjaju porezni račun
Najveće razlike pojavljuju se kada se u računicu uključe obitelji s djecom. Par s jednim zaposlenim roditeljem i dvoje djece u većini zemalja plaća znatno manji porez nego samac bez djece. Prosjek EU-a u toj kategoriji pada s 17,2 na 11 posto. U Slovačkoj je stopa čak negativna, što znači da obitelj kroz porezni sustav dobiva više nego što plaća, dok je u Njemačkoj porez gotovo simboličan i iznosi 0,7 posto.
Razlika između samca bez djece i obitelji s jednim zaposlenim roditeljem i dvoje djece najveća je u Slovačkoj, Njemačkoj, Luksemburgu i Belgiji. To pokazuje koliko neke države porezni sustav koriste kao instrument obiteljske politike, dok druge pomoć djeci usmjeravaju kroz izravne naknade, javne usluge ili druge oblike socijalne zaštite.
Zašto porez na dohodak ne govori cijelu priču
Usporedba poreza na dohodak korisna je, ali ne prikazuje puni teret na plaću. U nekim zemljama, poput Danske, porez na dohodak je visok, ali su doprinosi za socijalno osiguranje vrlo niski. U drugim državama, primjerice u Francuskoj, sam porez na dohodak može izgledati umjerenije, ali ukupno opterećenje rada raste zbog visokih doprinosa.
Zato dvije zemlje slične razine poreza na dohodak mogu imati vrlo različite neto plaće. Ključno pitanje za radnika nije samo koliko plaća poreza, nego koliko mu ukupno ostaje nakon poreza i doprinosa.
Gdje je Hrvatska u toj slici?
Hrvatska nije obuhvaćena glavnom OECD-ovom usporedbom iz članka na isti način kao 22 članice EU-a koje su članice OECD-a, pa njezin podatak nije izravno prikazan u toj europskoj ljestvici. Ipak, hrvatski sustav ima nekoliko važnih obilježja koja ga čine specifičnim.
U Hrvatskoj porezne stope za godišnji porez na dohodak od 2026. određuju jedinice lokalne samouprave unutar zakonom propisanih granica. Općine mogu propisati nižu stopu od 15 do 20 posto i višu od 25 do 30 posto, gradovi nešto više, dok Zagreb može imati nižu stopu do 23 posto i višu do 33 posto. Ako lokalna jedinica ne donese vlastitu odluku, primjenjuju se stope od 20 i 30 posto.
Osnovni osobni odbitak u Hrvatskoj iznosi 600 eura mjesečno. Za prvo dijete odbitak se povećava za 300 eura, za drugo za 420 eura, za treće za 600 eura, a iznosi dalje rastu s brojem djece. To znači da djeca u Hrvatskoj značajno smanjuju oporezivi dohodak, osobito kod obitelji s nižim i srednjim primanjima.
Hrvatski problem nisu samo porezi, nego ukupno opterećenje rada
Za hrvatske radnike najvažnija razlika u odnosu na dio europske rasprave jest to što porez na dohodak nije jedini, a često ni glavni teret na plaću. Doprinosi, osobito mirovinski doprinosi, znatno utječu na neto iznos koji radnik prima.
OECD u ekonomskom pregledu Hrvatske za 2026. navodi da obitelj s jednim zaposlenim roditeljem i dvoje djece u Hrvatskoj počinje plaćati porez na dohodak tek iznad 110 posto prosječne plaće. Kod nižih primanja glavno opterećenje rada nisu porezi, nego doprinosi, posebno doprinos od 20 posto za mirovinski sustav.
To znači da Hrvatska kroz osobni odbitak i olakšice za djecu relativno snažno štiti dio obitelji od samog poreza na dohodak, ali ukupna razlika između bruto i neto plaće i dalje ostaje važan problem.
Što europska usporedba govori Hrvatskoj?
Europska usporedba pokazuje da nema jedinstvenog modela. Neke države više oporezuju dohodak, neke se oslanjaju na doprinose, neke na PDV, a neke kroz porezni sustav snažno podupiru obitelji s djecom.
Za Hrvatsku je ključno pitanje kako smanjiti opterećenje rada, a da se pritom ne ugroze mirovinski i zdravstveni sustav. Povećanje osobnog odbitka i olakšica za djecu može pomoći dijelu radnika, ali bez šire reforme doprinosa i produktivnosti teško je očekivati snažan rast neto plaća.
U konačnici, europska usporedba pokazuje da porezni sustav nije samo tehničko pitanje. On određuje koliko radniku ostaje od plaće, koliko se potiče rad, koliko država pomaže obiteljima i koliko je gospodarstvo konkurentno. Hrvatska u toj raspravi ne smije gledati samo stope poreza, nego cijeli trošak rada.
