Europska komisija pozvala je države članice da nastave smanjivati potrošnju plina i električne energije jer Europa u zimu ulazi s osjetno nižim zalihama nego prošle godine i s vrlo skupim plinom na tržištu.
Poruka Bruxellesa nije da plina odmah nedostaje. Poruka je da bi visoke cijene, niske zalihe i globalna borba za ukapljeni plin mogli pretvoriti cjenovni pritisak u opskrbni problem ako zima bude hladna ili ako se poremećaji na Bliskom istoku nastave.
Drugim riječima, EU ne želi čekati trenutak krize. Želi smanjiti potrošnju prije nego tržište počne panično kupovati plin.
Skladišta su preniska za mirnu zimu
Europska skladišta plina trenutačno su oko 70% popunjena. To nije prazno, ali je znatno manje nego u isto vrijeme prošle godine i manje od razina koje bi tržištu dale osjećaj sigurnosti.
Zato je Europska komisija promijenila ton. Više se ne govori samo o tome kako zaštititi potrošače od visokih računa. Sada se govori o tome kako smanjiti samu potrošnju, jer potrošnja postaje dio opskrbnog problema.
Ako Europa mora nadoknaditi niske zalihe kupnjom velikih količina plina u zadnji trenutak, sama kupnja može dodatno podići cijene. Zato Komisija sada poručuje da ne treba panično juriti prema najvišim ciljevima punjenja skladišta, nego pametnije rasporediti kupnju i istodobno smanjiti potrošnju.
Plin je skup jer se Europa natječe s Azijom
Glavni problem nije samo europska potražnja. Globalno tržište ukapljenog plina ponovno je vrlo napeto. Europa se za LNG terete natječe s azijskim kupcima, dok poremećaji na Bliskom istoku dodatno povećavaju nervozu.
Nizozemski TTF, europska referentna cijena plina, kreće se oko 72 eura po megavatsatu. To je daleko ispod najgorih razina iz energetske krize 2022., ali je dovoljno visoko da pritišće industriju, električnu energiju i državne proračune.
Ako cijene tijekom zime prijeđu 100 eura po megavatsatu, pritisak na kućanstva, poduzeća i vlade ponovno bi postao politički vrlo osjetljiv.
Zašto Komisija spominje i struju?
Na prvi pogled, poruka o smanjenju potrošnje električne energije može zvučati čudno ako je problem plin. No poveznica je jasna: u mnogim zemljama plinske elektrane proizvode dio struje, osobito u vršnim satima kada potrošnja naglo raste.
Ako se potrošnja struje smanji u najopterećenijim satima, potrebno je manje rada plinskih elektrana. To znači manju potrošnju plina, manji pritisak na zalihe i slabiji pritisak na cijene električne energije.
Zato Bruxelles predlaže mjere koje su već korištene tijekom energetske krize: smanjenje potrošnje u vršnim satima, pametna brojila, tarife koje potiču prebacivanje potrošnje, niže temperature u javnim zgradama, manje vanjskog grijanja i gašenje nepotrebne javne rasvjete.
Mjere su zasad dobrovoljne
Europska komisija zasad ne uvodi obvezne mjere. Državama se preporučuje da same prilagode potrošnju, aktiviraju postojeće planove i pripreme se za lošije scenarije.
No u pozadini postoje i ozbiljniji alati. Nacionalni krizni planovi mogu uključivati prekidive ugovore za velike potrošače, prebacivanje elektrana s plina na druga goriva i druge mjere koje se aktiviraju ako opskrba postane ugrožena.
To znači da Europa još nije u krizi nestašice, ali već priprema instrumente za slučaj da se situacija pogorša.
Hrvatska je u boljoj početnoj poziciji, ali nije izvan rizika
Hrvatska u ovu zimu ulazi mirnije od mnogih članica jer je skladište Okoli popunjeno znatno iznad prosjeka EU-a. To je važna sigurnosna prednost, osobito za kućanstva i osnovnu opskrbu.
Uz to, Hrvatska ima LNG terminal na Krku, koji je nakon energetske krize postao strateški važan ne samo za Hrvatsku, nego i za opskrbu dijela srednje Europe. Krk smanjuje ovisnost o jednom dobavnom pravcu i daje Hrvatskoj veću energetsku fleksibilnost nego prije deset godina.
No to ne znači da je Hrvatska zaštićena od cijena. Plin je europska roba. Ako TTF raste, pritisak se prije ili kasnije prelijeva na trošak nabave, industriju, poslovne korisnike, električnu energiju i državne odluke o ublažavanju cijena.
Kućanstva ne osjećaju udar odmah, ali gospodarstvo ga osjeća
Hrvatska kućanstva ne vide tržišni šok istog dana na računu jer su cijene javne usluge regulirane i politički osjetljive. Država može amortizirati dio udara, odgoditi poskupljenje ili rasporediti trošak kroz proračun i odluke regulatora.
Ali poduzeća, osobito energetski intenzivna, puno brže osjećaju skuplji plin i struju. To se zatim može preliti u cijene proizvoda, hrane, građevinskog materijala, usluga i grijanja.
Zato je za Hrvatsku opasno promatrati plin samo kao problem računa za kućanstva. Skup plin je i industrijski problem, inflacijski problem i proračunski problem.
Štednja energije ponovno postaje ekonomska mjera
Poruka iz Bruxellesa zato nije samo moralni poziv građanima da gase svjetla. Smanjenje potrošnje sada je ekonomski alat.
Ako države uspiju smanjiti potrošnju u najskupljim satima, Europa treba manje LNG-a, manje plinskih elektrana i manje panične kupnje. Time se smanjuje rizik da cijene eksplodiraju baš u zimskim mjesecima.
Za Hrvatsku to znači da bi javni sektor trebao prvi pokazati disciplinu: racionalnije grijanje zgrada, pametnije upravljanje rasvjetom, manje nepotrebne potrošnje i bolja organizacija velikih sustava. Kod kućanstava je prostor manji, ali i dalje postoji, osobito kod grijanja, izolacije i korištenja električne energije u vršnim satima.
Europa je otpornija nego 2022., ali nije sigurna
Dobra vijest je da Europa više nije u istoj situaciji kao 2022. Ovisnost o ruskom plinu znatno je manja, LNG infrastruktura je jača, potrošnja je smanjena, a države imaju iskustvo kriznog upravljanja.
Loša vijest je da je tržište i dalje vrlo ranjivo. Ako zima bude hladna, ako Azija snažno poveća potražnju za LNG-om, ako bliskoistočna kriza poremeti izvoz ili ako norveški remonti produlje ograničenja, cijene mogu ponovno brzo skočiti.
Zato se EU sada nalazi između dvije krajnosti. Nema neposredne nestašice, ali nema ni komfora. Zalihe su dovoljne za oprezan ulazak u zimu, ne za opuštanje.
Hrvatska mora misliti dalje od ove zime
Hrvatska kratkoročno ima prednost u skladištu i LNG terminalu, ali dugoročno joj trebaju manja potrošnja, bolja energetska učinkovitost, više obnovljivih izvora, modernija mreža i ozbiljnije upravljanje potrošnjom.
Krize plina više se ne događaju jednom u desetljeću. One su postale dio novog europskog energetskog okruženja: ratovi, LNG konkurencija, klimatski ekstremi, remonti, sabotaže i geopolitički rizici stalno mijenjaju cijenu energije.
Zato Hrvatska ne smije čekati da cijene opet eksplodiraju. Svaki kilovatsat koji se uštedi u javnim zgradama, industriji ili kućanstvima smanjuje pritisak na uvoz, skladišta i račune.
Zima neće nužno donijeti nestašicu, ali može donijeti skupu energiju
Najvažnija poruka je jednostavna: Europa vjerojatno ima dovoljno plina da preživi zimu, ali pitanje je po kojoj cijeni.
Ako se potrošnja ne smanji, a globalno tržište ostane napeto, plin može ponovno postati glavni izvor inflacijskog i političkog pritiska. Ako se potrošnja pametno smanji, skladišta se koriste oprezno, a LNG nabavlja bez panike, rizik se može ublažiti.
Hrvatska u ovu krizu ne ulazi kao najslabija karika. Ali ni Hrvatska ne može pobjeći od europskog tržišta.
