Utrka za umjetnom inteligencijom pretvorila je podatkovne centre iz gotovo nevidljive tehnološke infrastrukture u stratešku imovinu usporedivu s elektranama, telekomunikacijskim čvorištima i energetskim terminalima.
Rat u Ukrajini pokazuje i njihovu novu ranjivost. Rusija je napadala podatkovnu infrastrukturu u Kijevu, dok su ukrajinski dronovi posljednjih tjedana gađali podatkovne centre u Rusiji. Razlog je jednostavan: moderno gospodarstvo, državna uprava i vojska sve više ovise o računalnim sustavima koji se fizički nalaze upravo u takvim objektima.
Onesposobljavanje dovoljno važnog centra može prekinuti poslovanje banaka, komunikaciju, zdravstvene usluge ili dijelove državnih sustava bez potrebe za napadom na desetke pojedinačnih institucija.
Europa istodobno gradi golemu AI infrastrukturu
Problem dolazi u trenutku kada Europska unija pokušava smanjiti tehnološki zaostatak za SAD-om i Kinom. Bruxelles je pokrenuo natječaj za do sedam takozvanih AI gigatvornica, velikih računalnih kompleksa namijenjenih treniranju najnaprednijih modela umjetne inteligencije.
Svaka bi trebala raspolagati s više od 100.000 naprednih AI procesora. Projekt bi trebao privući najmanje 20 milijardi eura privatnog kapitala, uz do 10 milijardi eura javnog europskog i nacionalnog financiranja.
Cilj je tehnološka suverenost. Europa ne želi da njezine kompanije, istraživači i države za najvažnije AI kapacitete potpuno ovise o američkim tehnološkim divovima.
No upravo ta koncentracija računalne snage stvara novu sigurnosnu slabost.
Gigatvornica vrijedna milijarde postaje i vrijedna meta
Mehdi Paryavi, savjetnik UN-a i osnivač International Data Center Authorityja, upozorava da bi Europa trebala usporiti i pažljivije razmotriti gdje gradi takve centre.
Dosadašnji pristup uglavnom se temeljio na dostupnosti električne energije, optičkih veza, vode za hlađenje i povoljnih uvjeta za ulaganje. U budućnosti će se sve ozbiljnije morati računati i s fizičkom zaštitom.
To može značiti podzemne objekte, bunkere, snažniju protuzračnu zaštitu ili stvaranje zaštićenih digitalnih zona u kojima bi više centara dijelilo sigurnosnu infrastrukturu.
No tu se pojavljuje paradoks. Koncentriranje centara olakšava obranu, ali istodobno stvara veći pojedinačni cilj. Raspršivanje smanjuje posljedice udara na jednu lokaciju, ali dramatično otežava njihovu zaštitu.
Struja postaje drugi veliki problem
Sigurnost nije jedino ograničenje. AI infrastruktura zahtijeva goleme količine električne energije, a Međunarodna agencija za energiju očekuje ubrzavanje potrošnje električne energije u razvijenim gospodarstvima upravo zbog podatkovnih centara, elektrifikacije i novih industrija.
Europa zato pokušava istodobno riješiti tri problema: izgraditi dovoljno računalne snage da ostane konkurentna, osigurati energiju za njezin rad i zaštititi infrastrukturu od fizičkih i kibernetičkih napada.
Utrka u umjetnoj inteligenciji tako više nije samo natjecanje u algoritmima i čipovima. Postaje utrka u izgradnji infrastrukture koju je moguće napajati, povezati i — sve važnije — obraniti. Data centar budućnosti zato neće biti samo tehnološki objekt. Bit će dio nacionalne sigurnosne infrastrukture.
