Europa posljednjih godina ubrzano gradi solarne elektrane, ali masovna proizvodnja električne energije tijekom sunčanih sati stvara novi problem: struja često nastaje upravo onda kada je sustavu najmanje potrebna.
Rezultat su razdoblja izrazito niskih ili čak negativnih veleprodajnih cijena, dok nekoliko sati poslije, kada sunce zađe i potrošnja ostane visoka, sustav ponovno treba plinske elektrane, uvoz ili druge skuplje izvore.
Novo istraživanje Schneider Electric Research Institutea zato zaključuje da prava vrijednost solarne energije ne ovisi samo o broju panela, nego o tome može li se proizvedena energija pohraniti i koristiti nekoliko sati kasnije. Modelirano je 40.500 različitih kombinacija troškova solarnih sustava, baterija i elektroenergetske mreže.
Baterija mijenja način na koji solarna elektrana funkcionira
Logika je relativno jednostavna. Solarni panel proizvodi energiju kada ima sunca, dok baterija omogućuje da se ta energija potroši kada je najpotrebnija.
Umjesto da se višak solarne električne energije odbaci ili proda gotovo besplatno u podne, baterija je može spremiti i predati mreži navečer, kada raste potrošnja i cijena struje.
Time se smanjuje potreba za skupim vršnim elektranama, ublažava opterećenje mreže i smanjuje potreba za izgradnjom dijela nove infrastrukture.
Prema istraživanju, pravilno koordinirana kombinacija decentralizirane solarne proizvodnje, baterija i elektrifikacije mogla bi tijekom 2030-ih smanjiti ukupne troškove elektroenergetskog sustava do 40 posto.
To ne znači da će račun građanima pasti 40 posto
To je najvažnije ograničenje ove procjene.
Riječ nije o obećanju da će račun za električnu energiju prosječnog europskog kućanstva pasti za 40 posto. Konačna cijena uključuje poreze, naknade, mrežarine, troškove dobavljača i niz drugih elemenata.
Istraživanje govori o trošku funkcioniranja čitavog elektroenergetskog sustava.
Štoviše, loša koordinacija može proizvesti potpuno suprotan rezultat. Ako Europa izgradi pogrešnu kombinaciju baterijskih kapaciteta, proizvodnje i mreže, ukupni troškovi prema modelu mogu završiti čak 35 posto iznad sadašnje referentne razine.
Europa mora povećati i potrošnju električne energije
Naizgled paradoksalno, rješenje nije samo proizvoditi više čiste električne energije nego je i više koristiti.
Električni automobili, dizalice topline i elektrifikacija industrijskih procesa mogu preuzimati energiju u satima kada je ima mnogo i kada je jeftina. Pametno punjenje automobila i fleksibilna industrijska potrošnja tako mogu postati dio energetskog sustava, a ne samo njegovi potrošači.
Zato baterije same ne rješavaju problem. Potrebni su dinamične tarife, pametne mreže, brži priključci i potrošači koji mogu mijenjati vrijeme korištenja energije.
Energetska tranzicija ulazi u novu fazu
Prva faza europske energetske tranzicije bila je izgradnja vjetroelektrana i solarnih elektrana. Sljedeća će biti mnogo složenija.
Više neće biti dovoljno pitati koliko je megavata obnovljive energije instalirano. Važnije će biti koliko se te energije može pohraniti, premjestiti kroz mrežu i iskoristiti u pravom trenutku.
U tome leži i potencijal velikih ušteda. Solarni paneli proizvode vrlo jeftinu energiju, ali tek baterije i fleksibilna potrošnja omogućuju da ta energija zamijeni skupe izvore onda kada su oni sustavu najpotrebniji.
Europa zato više nema samo utrku u izgradnji obnovljivih izvora. Počinje utrka u tome tko će naučiti najbolje upravljati energijom koju već proizvodi.