Gruinard otok
Na prvi pogled, škotski otok Gruinard izgleda kao još jedan komadić netaknute prirode uz obalu sjeverne Škotske. No iza njegove tišine krije se najmračnija epizoda britanske vojne znanosti. Tijekom Drugog svjetskog rata, ovaj otok pretvoren je u poligon za testiranje biološkog oružja, konkretno – antraksa.
Testiranja provedena 1942. godine učinila su otok nepristupačnim i kontaminiranim idućih više od 40 godina, a priča o tom eksperimentu držana je u tajnosti sve do 1980-ih.
Biološko oružje u sjeni rata
U jeku rata protiv nacističke Njemačke, Velika Britanija ozbiljno je razmatrala razvoj oružja koje bi moglo onesposobiti čitave gradove — bez bombi i tenkova. Fokus je pao na bacile antraksa, izuzetno smrtonosne spore koje preživljavaju desetljećima i šire se kroz zrak, tlo i vodu.
Ministarstvo obrane 1942. godine odlučilo je provesti eksperimente na otočiću Gruinard, udaljenom od kopna, bez stalnog stanovništva. Tim znanstvenika iz Porton Downa – britanskog instituta za biološki i kemijski nadzor – doveo je ovce na otok i izložio ih antraksu u simuliranom napadu.
Rezultat: Gotovo trenutačna smrt životinja i dokaz da bi antraks mogao biti smrtonosno učinkovito oružje.
Problem koji nisu očekivali
Nakon pokusa, otok je jednostavno – zatvoren. Vjerovalo se da će bakterije nestati kroz nekoliko tjedana. No spore antraksa su nevjerojatno otporne. Godinama su preživljavale u tlu, unatoč vremenskim uvjetima i pokušajima dekontaminacije.
Otok je službeno proglašen zabranjenim područjem, a svaki pokušaj pristupa bio je zakonski kažnjiv. Lokalno stanovništvo živjelo je uz „otok smrti“, dok je vlada šutjela o onome što se dogodilo.
Istina izlazi u javnost
Tek sredinom 1980-ih, nakon pritiska aktivista i medija, britanska vlada je priznala ono što su godinama pokušavali prikriti: Otok je kontaminiran i predstavlja biološku prijetnju. Godine 1986., krenula je operacija potpune dekontaminacije.
Korišteno je 280 tona formaldehida, razrijeđenog u more, kako bi se tlo dezinficiralo. Operacija je završena 1990. godine, a Gruinard je tada ponovno otvoren za javnost – prvi put nakon gotovo pola stoljeća.
Zastrašujući eksperiment bez posljedica?
Iako su vlasti tvrdile da je sve bilo pod kontrolom, činjenica da je otok bio zagađen desetljećima i da nitko nije znao koliko je točno antraksa zaostalo – ostaje uznemirujuća. Aktivisti su godinama tražili ispriku i dokumentaciju, no potpuni podaci nikada nisu objavljeni.
Također, otkriveno je da su britanski znanstvenici razmatrali i masovnu upotrebu antraksa u Njemačkoj — plan pod kodnim imenom „Operation Vegetarian“. Ideja je bila raspršiti antraks među stoku, što bi izazvalo kaos i glad. Operacija nikad nije provedena, ali je dokumentirana u arhivima.
Zaključak
Otok Gruinard ostaje simbol mračnog spoja znanosti, rata i tajnosti. Testiranjem oružja koje bi moglo ubijati bez granica, Britanija je otvorila vrata tehnologijama koje danas i dalje predstavljaju prijetnju.
Pitanje koje ostaje otvoreno: Što još uvijek nije otkriveno?
